Prošlo je više od 14 mjeseci od početka rata u Ukrajini, mnogi Ukrajinci raseljeni su diljem Europe, a dio ih je i u Hrvatskoj. Kroz Prihvatni centar u Gospiću do sada ih je prošlo oko 1500, a u Lici su prihvaćeni raširenih ruku. Neki od njih odlučili su i ostati ovdje.
Svi Ukrajinci i Ukrajinke, koji su se zaposlili u Lici, rade u ugostiteljstvu ili turizmu.
"Radim samo tri mjeseca, prije sam učila hrvatski jezik, govorim tako-tako, ali učim", kazala je za RTL Danas Katerina Gvašna koja radi u Korenici u kafiću, a lakše joj je jer je u Ukrajini imala kafić.
Druže se s domaćima, a naročito na koncertima
Uz ukrajinska jela, Olga Boriščik je naučila kuhati i većinu ličkih, iako joj neka nisu baš po guštu. Ne voli, recimo, kiseli kupus i suho meso. Kaže da joj se sviđa u Lici i da nema namjeru vratiti se u Ukrajinu.
Iako gotovo nitko u početku nije znao hrvatski jezik, posao, ali i druženje s mještanima mnogima su pomogli u nastavku života. Ivan Zec, recepcionar u hotelu u Korenici, kaže da se domaći i Ukrajinci često druže, naročito kada je ondje nekakav koncert.
"Uvijek je dobar odaziv i jednih i drugih, tako da se ljudi druže", kazao je Zec za RTL.
'Ima ljubavi, brakova, imamo i prve bebe'
U Lici su rođeni i neki mali Ukrajinci.
"Ima ljubavi, imamo i brakova, imamo i prve bebe. Imamo sedam beba koje su nam u ovih godinu dana rođene ovdje u Lici", kaže voditelj Službe Civilne zaštite iz Gospića, Joso Živković.
"Osobno sam zahvalna Hrvatskoj što nam pomaže u preživljavanju, što imamo uvjete za život i školovanje djece", kaže Tatjana Ševeruk.
"Dobro učim. Mene učiteljica voli, dobro znam hrvatski, engleski, matematiku…", dodaje Viktor Kasam.
Daleko od ratnih razaranja, makar privremeno, Lika je za njih postala dom.
