"U ovom predmetu Republika Hrvatska je putem svojih nadležnih tijela pružala pomoć Tužiteljstvu ICTY-ja ispunjavanjem njihovih zahtjeva", piše Vlada, a DORH je objavio o čemu se točno radi.
Dokumentacija o postupcima protiv Ratka Mladića zbog ratnih zločina počinjenih u Hrvatskoj još u srpnju 2002. godine dostavljena je Uredu za suradnju s međunarodnim kaznenim sudovima kako bi bila proslijeđena haškom tribunalu.
Presuda u odsutnosti
Među njima su presuda Županijskog suda u Šibeniku kojom je Mladić u odsutnosti osuđen na 20 godina zatvora jer je 26. kolovoza 1991. kao načelnik štaba 9. kninskog korpusa i neposredni rukovoditelj napada zatražio od nadležne komande borbeno djelovanje zrakoplova što je bilo protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Zatim je izdao zapovijed svojim oficirima koji su zapovijedali tenkovskim, drugim oklopnim, topničkim i raketnim jedinicama u sastavu 9, kninskog korpusa da s položaja na Sivom brdu, Suhopolju, Civljanima, Vuković brdu i Lakićima napadnu Kijevo. U tom napadu na Kijevo je bio ispaljen velik broj granata, bombi i kasetnih bombi. Jedan civil je pri tome poginuo, a selo je gotovo potpuno uništeno i spaljeno.
Istrage za zločine
Mladić je proglašen krivim i jer je od 27. kolovoza 1991. do 9. studenoga 1991. izdavao zapovijedi za napade na Sinj. Bombardirani su i raketirani civilni objekti u Sinju, Vrlici, Maljkovu, Potravlju, Šatriću i Dabru, gdje su dvije civilne osobe smrtno stradale, a zbog uništavanja imovine gotovo tri tisuće ljudi iz Vrlike napustilo je svoje domove.
Istom presudom Mladić je kažnjen zbog napada na Šibenik u rujnu 1991. Šibenik je po Mladićevoj zapovijedi napadnut tenkovskim i ostalim oklopnim i topničkim jedinicama, zrakoplovima tzv. JNA. U tim napadima jedan civil je poginuo, a u gradu su oštećeni brojni spomenici kulture: Katedrala Sv. Jakova, spomenik kulture nulte kategorije, samostan i crkva Sv. Frane, Crkva Sv. Ane, gradsko groblje, Biskupska palača, Knežev dvor, tvrđava Sv. Mihovila, Palača Šižgorić Galbiani. Uništeni su i pogoni u TLM "Boris Kidrič", Tvornici elektroda i ferolegura, "Poliplastu", "Vinoplodu-Vinariji" i drugim gospodarskim i civilnim objektima.
Poginuli, ranjeni, uništeni gradovi
Županijsko državno odvjetništvo u Split podiglo je 13. prosinca 1995. optužnicu protiv Mladića i još trojice okrivljenika ratnog zločina počinjenog tijekom druge polovice 1991., pa sve do siječnja 1993. godine u Perući gdje je po njegovom naređenju organizirano rušenje brane i hidroelektrane. Cilj tog čina bilo je potapanja svih nastanjenih mjesta nizvodno od brane i rijeke Cetine i to Sinja, Trilja i Omiša s preko 50 tisuća stanovnika. Na razne dijelove brane postavljeno je 30 tona eksploziva koji je i uništio branu, no njezino potpuno rušenje spriječili su djelatnici HEP-a.
Požeško tužiteljstvo otvorilo je pak protiv Mladića istragu spod sumnjom ga da je zajedno s još petoricom zapovjednika vojske Republike Srpske Krajine 26. rujna 1995. godine zapovijedio raketiranje Požege. Orkanima je 4. kolovoza, 19. rujna i 9. listopada te godine po Mladićevoj zapovijedi gađano i Đakovo gdje je jedna osoba poginula, a tri su ranjene pri čemu je počinjena i velika materijalna šteta.
Među Mladićevim žrtvama i 10-mjesečna beba
Županijsko državno odvjetništvo u Zadru protiv Mladića je pokrenulo istražni postupak zbog zločina diljem Dalmacije što ih je počinio kao zapovjednik 9. korpusa, te načelnik štaba tog korpusa. Radi se o zločinima na području Zadra, Benkovca, Biograda na moru i Obrovca, gdje je zapovjedio podređenima da postupaju protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, naredivši da se iz topovskih i minobacačkih oružja napada grad Zadar. Grad je granatiran 25. prosinca i 31. prosinca 1991. kada su stanovnici slavili Božić i Novu Godinu i nisu bili u skloništima. Zbog toga je smrtno stradalo troje civila, a pet ih je ranjeno, od kojih i jedno desetomjesečno dijete.
Mladić je osumnjičen i da je naređivao organiziranje paravojnih postrojbi i njihovo podređivanje zapovjednicima-oficirima JNA na područjima koja su okupirali. Naredio im je da napadaju druga naselja s ciljem da ih se okupira i tako proširi područje pod njihovom kontrolom, što je imalo za posljedicu brojne ljudske žrtve i velika materijalna oštećenja na civilnim i vjerskim objektima. Od listopada 1991. do lipnja 1992. napadani su Zemunik Donji, gdje je poginula jedna osoba, Posedarje gje je također poginuo jedan civil, Pridraga i Suhovare gdje je poginuo dvoje ljudi. Napadani su i Rupalj, Galovac, te Kali na otoku Ugljanu. U svim tim napadima učinjena je ogromna šteta na kućama i ostalim objektima.
