Nadao sam se da će biti snijeg, jer sam stazom dugom 3.2 km od
izvora Kamačnika do ušća u Dobru šetao svim godišnjim dobima, ali
nažalost nikada po snijegu. I ovaj put nisam imao sreće, snijega
nije bilo niti u tragovima, ali „sutjeska puna divlje romantike“
koja se usjekla u masiv Velike Kapele i onako je prepuna
predivnih fotografskih motiva.
Na
samom ulazu u kanjon nalaze se ostaci stare pilane koji svojim
izgledom pričaju priču o prošlosti i upotpunjuju cjelokupnu sliku
kanjona.
Od
tog mjesta počinje pješački put koji je izgrađen davne 1961., a
sastoji se od mnogo mostića i galerija. Kanjon se prostire
na 74,44 hektara zaštićenog područja na nadmorskoj visini od
370-600 metara.
Izvor
Kamačnika tipičan je kraški, pri čemu voda do izvora dolazi iz
potopljenog špiljskog kanala. U karbonatne stijene duboko
usječena sutjeska odlikuje se nizom brzaca, vrtložnih lonaca i
manjih slapišta koji oblikuju krivudav splet stijenama
zasjenjenih prolaza.
Dio
toka potoka između izvora i kanjona je mirniji, dok je tok u
kanjonskom dijelu brz i prepun kaskada i strmih uskih bokova
kanjona.
Ledena
kiša koje je pogodila ovaj dio Hrvatske 2014. učinila je veliku
štetu na drveću, a posljedice će se nažalost vidjeti još
godinama. Zaštićeno područje izuzetno je bogato biljnim svijetom.
Na vlažnijim staništima rastu bukove šume, a na prisojnim
kamenitijim stranama ima crnog graba i crnog jasena. Od ostalih
biljaka tu ima i zaštićenih vrsta poput mekane veprine,
lovorastog likavca, biskupske kapice, šumske urodice, trava
beskoljenka.
Posebno
je ekološki vrijedan dio područja podno zaselka Japići gdje bočno
bujični potoci utječu u Kamačnik, a obronci su obrasli šikarama
vrbe i šumarcima crne johe. Kamačnik je zanimljiv i zbog
endemične podzemne faune. Tako je nađen endemični podzemni račić,
a potok je poznat i po populaciji riječne pastrve.
Za cijelo vrijeme šetnje i fotografiranja kanjona nisam sreo niti
jednu osobu, Kamačnik je puno privlačniji u toplijem dijelu
godine makar je staza izuzetno lagana i pristupačna svim ljudima.
Cijena ulaznice je simboličnih 10 kuna, a razočaran sam bio
jedino zato jer nakon šetnje u ugostiteljskom objektu na
ulasku u kanjon nisu imali pastrve.
Ako se odlučite posjetiti Kamačnik, možete kao i ja posjetiti u
blizini i Čogrljevo jezero, jedno od najljepših malih goranskih
jezera. Nastalo je zahvaljujući obitelji Vučinić (Čogrlja) koji
su davne 1919. godine sagradili branu i ukrotili izvor Studeno
vrelo.
Jezero
sačinjava pet malih izvora, koji se slijevaju u jezero iz kojeg
istječe slap „Vede“ koji je nekad korišten za pogon male pilane i
mlina, koji su danas u derutnom i zapuštenom stanju.
Oko
jezera, uz rub šume, postoji šetnica sa koje se može promatrati
ljepota jezera,mogu se obići i sami izvori, a ako ste strpljivi i
oštrog oka vidjet ćete i najljepšu stanovnicu jezera – potočnu
pastrvu. Pokraj jezera se nalazi i malena špilja za koju postoji
jedna legenda. Legenda kaže da je za vrijeme kada je vladala
opasna kolera, jedna žena sanjala da treba piti vodu iz špilje i
paliti smreke četine. Ljudi su učinili što je žene rekla i kolera
je prošla.