Nadao sam se da će biti snijeg, jer sam stazom dugom 3.2 km od izvora Kamačnika do ušća u Dobru šetao svim godišnjim dobima, ali nažalost nikada po snijegu. I ovaj put nisam imao sreće, snijega nije bilo niti u tragovima, ali „sutjeska puna divlje romantike“ koja se usjekla u masiv Velike Kapele i onako je prepuna predivnih fotografskih motiva.
Na samom ulazu u kanjon nalaze se ostaci stare pilane koji svojim izgledom pričaju priču o prošlosti i upotpunjuju cjelokupnu sliku kanjona.
Od tog mjesta počinje pješački put koji je izgrađen davne 1961., a sastoji se od mnogo mostića i galerija. Kanjon se prostire na 74,44 hektara zaštićenog područja na nadmorskoj visini od 370-600 metara.
Izvor Kamačnika tipičan je kraški, pri čemu voda do izvora dolazi iz potopljenog špiljskog kanala. U karbonatne stijene duboko usječena sutjeska odlikuje se nizom brzaca, vrtložnih lonaca i manjih slapišta koji oblikuju krivudav splet stijenama zasjenjenih prolaza.
Dio toka potoka između izvora i kanjona je mirniji, dok je tok u kanjonskom dijelu brz i prepun kaskada i strmih uskih bokova kanjona.
Ledena kiša koje je pogodila ovaj dio Hrvatske 2014. učinila je veliku štetu na drveću, a posljedice će se nažalost vidjeti još godinama. Zaštićeno područje izuzetno je bogato biljnim svijetom. Na vlažnijim staništima rastu bukove šume, a na prisojnim kamenitijim stranama ima crnog graba i crnog jasena. Od ostalih biljaka tu ima i zaštićenih vrsta poput mekane veprine, lovorastog likavca, biskupske kapice, šumske urodice, trava beskoljenka.
Posebno je ekološki vrijedan dio područja podno zaselka Japići gdje bočno bujični potoci utječu u Kamačnik, a obronci su obrasli šikarama vrbe i šumarcima crne johe. Kamačnik je zanimljiv i zbog endemične podzemne faune. Tako je nađen endemični podzemni račić, a potok je poznat i po populaciji riječne pastrve.
Za cijelo vrijeme šetnje i fotografiranja kanjona nisam sreo niti jednu osobu, Kamačnik je puno privlačniji u toplijem dijelu godine makar je staza izuzetno lagana i pristupačna svim ljudima. Cijena ulaznice je simboličnih 10 kuna, a razočaran sam bio jedino zato jer nakon šetnje u ugostiteljskom objektu na ulasku u kanjon nisu imali pastrve.
Ako se odlučite posjetiti Kamačnik, možete kao i ja posjetiti u blizini i Čogrljevo jezero, jedno od najljepših malih goranskih jezera. Nastalo je zahvaljujući obitelji Vučinić (Čogrlja) koji su davne 1919. godine sagradili branu i ukrotili izvor Studeno vrelo.
Jezero sačinjava pet malih izvora, koji se slijevaju u jezero iz kojeg istječe slap „Vede“ koji je nekad korišten za pogon male pilane i mlina, koji su danas u derutnom i zapuštenom stanju.
Oko jezera, uz rub šume, postoji šetnica sa koje se može promatrati ljepota jezera,mogu se obići i sami izvori, a ako ste strpljivi i oštrog oka vidjet ćete i najljepšu stanovnicu jezera – potočnu pastrvu. Pokraj jezera se nalazi i malena špilja za koju postoji jedna legenda. Legenda kaže da je za vrijeme kada je vladala opasna kolera, jedna žena sanjala da treba piti vodu iz špilje i paliti smreke četine. Ljudi su učinili što je žene rekla i kolera je prošla.
