Razloga je bilo više: nikada nisam bio na Zavižanu, htio sam upoznati legendu hrvatske meteorologije, planinarstva Antu Vukušića, a i nema boljeg mjesta za predstaviti gorski dio Hrvatske od Nacionalnog parka Sjeverni Velebit.

Prognoza se mijenjala svakim danom i samo sam se nadao da neće zapasti snijeg, pa da ne mogu zbog nanosa  do vrha. Krenuo sam iz Otočca prema Kuterevu, a onda dalje prema vrhu Zavižana.

Dobra cesta koja je samo zadnjih sedam kilometara makadamska, Peugeot 3008 koji je kao stvoren za ovake uvijete i za nešto više od sata vožnje iz Otočca stigao sam do planinarskog doma.

Na vratima doma odmah se pojavio Ante, voditelj meteorološke postaje i domar planinarskog doma Zavižan. Tek tokom večeri sam saznao da imam čast biti jedan od posljednjih novinara koji radi intervju s njime na Zavižanu, jer početkom 2017. ide u mirovinu.

Gospodin Vukušič  voditelj je meteorološke postaje od 1973. godine i kako mi je i sam rekao, neće mu biti dosadno u mirovini, ima on svoje unuke, pčele, a vrijeme će kratiti kao i na Zavižanu, numizmatikom, filatelijom i naravno fotoaparatom.

U planinarskom domu koji ima kapacitet 29 ležaja bio je sam, zimi ga vikendom  ponekad posjete planinari, ali sredinom  tjedna kada sam navratio ja, u pravilu je sam. Radni dan mu počinje svakodnevno u četiri sata i svaki puni sat mjeri i unosi meteorološke podatke sve do 14 sati, pa opet u 19, 20 i 21 sat.

Znam da sam ga gnjavio s podacima, s visinama snijega, najvišom i najnižom temperaturom, ali me zanimalo koliko može biti surov život na 1600 metara nadmorske visine. Godine 2014. na Zavižanu je izmjereno rekordnih 322 centimetra snijega, ali kako je sam rekao bilo je i gorih situacija, kada po je 40 dana bio sam i jedini kontakt sa svijetom mu je bila UKV veza.

Mora biti spreman na sve situacije, jer na Zavižanu je snijeg padao u baš svim mjesecima kalendarske godine, zimi je nestanak struje normalna pojava, pa situaciju spašavaju agregat i dva velika rezervoara nafte.

Razgovor uz toplu peć prekinuli smo da bi fotografirali zalazak sunca, predivan pogled na Rab, Goli otok, Sveti Grgur, Pag, Cres, Lošinj... Temperatura je bila visokih 3 °C za prosinac stupnja, ali zbog olujnog vjetra koji je puhao osjećaj je bio da je -20 °C.

Cijelu večer pričali smo o fotografiji, planinarenju, a Ante je neiscrpan izvor meteoroloških viceva, pa mi je rekao i koja je razlika između snijega i sniga?! Snijeg se čisti, a snig ne! Nakon cjelodnevnog druženja, krenuo sam ranije spavati jer sam htio ujutro fotografirati izlazak sunca.

Rano ustajanje, nekoliko slojeva odjeće i već za nekoliko minuta što sam napustio planinarski dom imao sam prve goste, dva konja koja su slobodno pasla Zavižanom.  U početku su bili prestrašeni, ali kad su shvatili da im neću ništa, približili su se u potpunosti do mene, vrlo vjerojatno jer su se nadali da će dobiti nešto za jesti. Nažalost nisam imao ništa hrane uz sebe. Sat vremena sam fotografirao i divio se pogledu na more, zvuku vjetra, netaknutoj prirodi.

Odmah nakon doručka morao sam se spremiti i krenuti prema Gospiću jer sam imao dogovoren posjet muzeju Nikole Tesle, ali siguran sam da ću se već ove godine u kasno proljeće ili ljeto vratiti nekoliko dana na Zavižan i planinariti Premužićevom stazom.

Evo i liste ekstrema koji su do sada zabilježeni na Zavižanu:

Najveća visina snijega: 322cm – 22.3.2014.

Najniža izmjerena temperatura: -28.6 °C – 10.2.1956.

Najviša izmjerena temperatura: 28.3 °C – 22.7.2015.

Najviši izmjereni tlak zraka: 855.8 hPa – 17.9.1975.

Najniži izmjereni tlak zraka: 797.7 hPa – 2.12.1976.

Najveća dnevna količina oborine: 155.4 mm  - 26.12.2009.