U cijelom je svijetu slučaj Weinstein pokrenuo lavinu - žene su počele javno govoriti o zlostavljanjima! U Hrvatskoj se dogodio pokret "Spasi me", koji je uglavnom potaknuo žene da govore o nasilju u obitelji.
Ali evo nas, dvije i nešto godine nakon ostatka svijeta, stotine žena počele su pisati o neugodnim komentarima profesora s fakulteta, o šlatanju u tramvaju, o nasrtajima trenera iz teretana, taksista i zubara. Sve to zbog PR menadžerice NaneNadarević, koju je ugostio Direkt.
Na ideju je došla nakon gledanja filma Bombshell, koji govori o #MeToo pokretu. Nakon te ideje, došlo je do eksplozije, poruke su je "zatrpale".
"Sasvim nevino sam s dečkom otišla u kino, htjela sam se opustiti, pogledala film o "sivoj zoni" seksualnog zlostavljanja i odlučila otići na Instagram pa s prijateljicama i ženama koje pratim prodiskutirati tematiku. I nakon toga dogodila se ta eksplozija, javilo se sigurno tisuću žena. I to s teškim pričama nasilja u obitelji", kazala je Nadarević.
Priče su zaista neugodne, ali baš zato netko treba pomoći osobama koje su ih ispričale. Takvu odluku donijela je i Nana.
"Ima svakakvih priča, a nakon što smo ih objaljivali, puno žena se javilo i potvrdilo da im se događalo, ali nikad nisu to doživljavale kao seksualnouznemiravanje već nešto potpuno normalno u našem društvu", naglasila je PR menadžerica pa nastavila o "sivoj zoni" jer ona je najčešće i najspornija s obzirom da djeluje kao nešto normalno i prihvatljivo te se ne doživljava kao seksualno zlostavljanje, iako jest:
"Silovanje je teži oblik seksualnog zlostavljanja, a seksualno uznemiravanje češći je oblik i događa se svima bilo gdje. To je nešto što se banalizira i uzima zdravo za gotovo. To se trivijalizira, ali ženu prati čitav život i obilježava iz godine u godinu."
Pokret #MeToo u svijetu je napravio širi utjecaj, ali za hrvatskeprilike nije uspio postići takav efekt. Kao, primjerice, pokret "Spasi me".
"To je jedna viša stepenica, bila su djeca u pitanju, obiteljsko nasilje i na to smo svi najosjetljiviji. Treba ući s takvim teškim i ozbiljnijim temama kako bi se otvorio put za "blaže" teme. Mislim da je sad stiglo vrijeme, postižu se lagani pomaci, a kasnije ćemo i bolje moći razgovarati o seksualnom uznemiravanju", govori Nana Nadarević i osvrće se na konkretan plan onoga što slijedi:
"Mnogi me pitaju u zadnje vrijeme što mogu napraviti, pa i ja sebe samu. Mislim da je bitno ne govoriti samo o uznemiravanju već i o udrugama koje postoje cijeli niz udruga koje pomažu ženama. Kao udruga Solidarna, Ženskasoba i kad se žrtve tamo jave, pomoći će im na sve načine, od liječenja, policije, pravnih koraka... Postoji i genijalna web stranica sigurnomjesto.hr, gdje žene u tri klika mogu naći mjesto gdje se sakriti od nasilnika i seksualnog uznemiravanja. Osobno, sa ženskim portalom Miss7 planiram projekt koji će biti edukativnog i akcijskog karaktera."
Kad se priča o edukaciji, kome ona točno treba? Jer, dok žene moraju javno govoriti o problemima, muškarce treba naučiti što nije prihvatljivo i normalno.
"Treba učiti djecu. Treba nas učiti sve, ali treba učiti djecu, bez obzira na spol. U školi, kroz odgoj, tako postavljamo temelje prihvatljivogponašanja", naglasila je Nana Nadarević i osvrnula se na kritike #MeToo pokreta, koje su išle u smjeru "lova na vještice" jer se imenovalo muškarce koji stoje iza seksualnog uznemiravanja:
"Bila je sjajna stvar što su ih imenovale jer su se ohrabrile i druge žene te izašle u javnost. Mislim da kod nas tako nešto treba i dotle ne treba zamjerati ženama koje se ne usude ništa reći."
