U Ulici Ferde Livadića u zagrebačkom Maksimiru muškarac je jutros usmrtio ženu, članicu obitelji. Pucao je vatrenim oružjem, a iz KBC-a Zagreb su potvrdili da je žena stigla u bolnicu bez znakova života. Navodno su susjedi čuli da sin viče: "Tata je upucao mamu".
Žena koja je poznavala par već trideset godina kaže da su bili "obitelj za poželjeti".
Zašto ima toliko slučajeva gdje muškarci ubijaju žene i kako do toga dolazi, za Danas.hr prokomentirala je psihologinja i aktivistkinja Lorena Zec s dugogodišnjim iskustvom u direktnom radu sa ženama koje su preživjele nasilje.
'U svijetu raste broj femicida'
"Ne znam bih li se nužno složila da ima više femicida, uvijek ih je bilo. Ono što mi sada radimo je da ih brojimo i obraćamo pozornost na to. Važno je gledamo li femicid, odnosno ubijanje žena zato što su žene, na razini Hrvatske, regije ili na svjetskoj razini. U svijetu pada broj ubojstava općenito, ali raste broj femicida. Znači, možemo se boriti protiv toga da su ljudi nasilni jedni prema drugima, ali kaskamo u tome da zaštitimo žene od ljudi koji su im najčešće najbliži, a to su partneri, očevi, sinovi, braća", naglasila je psihologinja Zec.
"U Hrvatskoj broj femicida pada, ali u prošloj ili pretprošloj godini smo vidjeli da je malo pao broj femicida od strane partnera, ali je porastao broj femicida od strane sinova", napomenula je.
Zec nema univerzalan odgovor kako da to riješimo. Ipak, ističe da se rad na rodnoj ravnopravnosti do sada pokazao ključnim. "Hrvatska na tome puno radi, ali ako promatramo regiju trendovi su jako negativni", navela je.
Koji je korijen problema?
"S obzirom da sam ja feministička psihologinja, moj odgovor će uvijek biti da korijen problema femicida leži u patrijarhatu, tj. u sustavu vrijednosti koji pokazuje da je jedna osoba iznad druge, u ovom slučaju da su muškarci na neki način iznad žena. Kada radim sa ženama koje su proživjele nasilje, kad razgovaramo o njihovim partnerima, mi ćemo tu naravno vidjeti da ima muškaraca koji imaju problema sa kontrolom ljutnje, izražavanjem emocija, imaju traume iz djetinjstva. Ali ono što je zajedničko svim tim muškarcima je da imaju ideju vrijednosti, da je njihov svjetonazor takav da misle da mogu rješavati svoje probleme na tuđim leđima", smatra Lorena Zec.
"Mnogi ljudi imaju probleme, imali su traume u djetinjstvu, pa nisu odrasli u osobe koje zlostavljaju ljude. Dakle, ono što razlikuje muškarca koji zlostavlja i onog koji ne zlostavlja je ta ideja da smije, da može, da je ta žena njegovo vlasništvo", ističe psihologinja.
'On nije lud, zna vrlo dobro što će napraviti'
Fizičko nasilje nije uvijek najbolji znak da će se dogoditi ubojstvo, već neka druga ponašanja, kaže psihologinja. Može biti riječ o prisilnoj kontroli, emocionalnom nasilju, manipulaciji. Praksa pokazuje da su nasilni muškarci najopasniji kada žena kaže da odlazi ili kada vidi da se ona premišlja oko veze.
"To nam govori da on niti je lud, niti je sišao s uma, niti ima problema s kontrolom ljutnje jer vrlo dobro zna što će napraviti, a to je da pokaže da je on glavni, da je on taj koji ima njen život u svojim rukama", naglasila je psihologinja.
Kako žene mogu to prepoznati?
Zec nije sklona iznošenju "crvenih zastavica" jer smatra da nas brojanje istih vodi u zamku te da kao društvo ne bismo trebali odgovornost stavljati na žene. "Nasilnik svjesno bira", naglasila je, "ali nije na ženama da idu okolo s nekim detektorom da to prepoznaju, nego na nama kao društvu da dokinemo tu ideju da netko može raspolagati tuđim životima, tj. da muškarci mogu raspolagati životima žena".
Ipak, ženama poručuje da promišljaju o tome kakve vrijednosti ima muškarac ima. Ključno je obratiti pozornost na to "što govori o drugim ženama, što misli o feminizmu, kakvo je njegovo mišljenje o ženama općenito, kako komentira druge muškarce koji su nasilni prema ženama, da ulovimo taj dio vrijednosti svjetonazora".
"Propitajte se smijete li se vi slobodno ponašati, odijevati, govoriti, donositi odluke. To su neke finese koje se teško ulove na početku, ali kad se naslažu te situacije i kad se pogleda unatrag, onda se tek vidi. Zato na van ponekad izgleda kao 'Zašto nije otišla odmah?'. Zato što se na početku ništa nije dogodilo. Ponekad tek kad se naslažu situacije možemo pogledati unatrag i vidjeti: 'Ok, ovo u čemu ja živim nije zdravo za mene', a ponekad je tada već jako teško za otići", priča Zec.
"Najopasniji trenutak za ženu je onda kada obznani svoju odluku da odlazi od nasilnog partnera. Kada pitamo žene zašto nisu otišle ranije, zapravo ih pitamo zašto ranije nisu donijele svoju najopasniju odluku u svom životu", navela je psihologinja.
'Potrebne su tektonske promjene u društvu'
Kao društvo možemo naučiti ne samo žene, nego sve ljude da sami sebi vrijede, da cijenimo zdrave veze, kaže Zec, ali za sprječavanje femicida potrebna su dublje promjene.
"Naravno da možemo i djevojčice i dječake odmalena učiti što znači zdrav partnerski odnos, što je ravnopravnost, kako razgovarati, kako rješavati sukobe, ali promjena u smislu nasilja prema ženama neće se dogoditi, ako ne napravimo tektonske promjene u tome što su vrijednosti u našem društvu", istaknula je.
Zec smatra da bismo se također mogli pitati zašto muškarac koji je nasilan prema ženi i u konačnici je ubije, nije znao na vrijeme otići.
"Ja vjerujem da ti muškarci svjesno biraju to ponašanje. Oni nemaju problem s kontrolom emocijom. Često su ti ljudi na van dragi, dobri, simpatični. Znači da dobro bira ponašanje. To znači da on nije ubio ženu jer se ne zna kontrolirati, nego zato što je mislio da smije".
POGLEDAJTE VIDEO: Odvjetnik o femicidu u Osijeku i propustu policije: 'Ako nisu zataškavali informacije, onda su užasno komunicirali'
