Mi kolumnisti smo neuka čeljad. Ja recimo kad Bože tebe ne razumijem, sjednem s djecom na zidić ispred škole. Tih nekoliko petaša, ja ih tako zovem jer idu u peti razred, prate sva politička zbivanja i jednom im je cilj, kada narastu, postati političari. To zanimanje, kaže mi prvi i najmudriji u družini Sova, jedino je što želi raditi u životu. Sovu inače zovu Sova po Vladimiru Šeksu, koji je kako znamo najdugovječniji političar od kad nam je mile i drage domovine.
Sova i Anemični, kako zovu Sinišu jer želi kada naraste postati premijer, živo zanimaju aktualna zbivanja u politici pa jedva čekaju da odem u dućan po kruh da sjednem malo s njima na zidić. Zidić je u Splitu kao recimo, što ja znam, u Zagrebu saborski kafić. Kada sjednete na zidić saznate sve, a ja svega mi postanem i malo pametniji, jer svijet i kako je on nastao sagledam i iz njihove, dječje perspektive. Zoran, kojeg zovu Zoki jer želi jednom postati predsjednikom države, prvi je načeo aktualnu temu.
- Jedna stvar me zanima barba kolumnist, što se tiče "udbaša", "kosovaca" i ostalih komunjara, zar to nisu kao do sada Zoran Pusić, Viktor Ivančić, Boris Dežulović i ostala anti hrvatska žgadija u koju ubrajam i vas?
- Naravno da jesu, i drago mi je da o meni imaš tako visoko mišljenje u tom biranom društvu, no mislim da je aktualno udbaštvo, ovo o kojem se govori toliko ovih dana više uronjeno u romantični svijet partijske disidencije osamdesetih godina prošlog stoljeća. Radi se, koliko sam uspio shvatiti, o ljudima koji su gorljivo radili na tadašnjoj Jugoslaviji, ne na nekakvoj budućoj na kojoj trenutno radimo mi, dakle aktualni "udbaši", "kosovci" i ostala komunjarska žgadija.
Sova i Anemični šute, dok Zoki nije zadovoljan mojih odgovorom jer smatra da ga zajeb****.
- Ne zajeb**** se. Postoje bogata nalazišta dokumenata jugoslavenske tajne policije i tajnih službi iz kojih se jasno dade rekonstruirati pripremanje nastanka hrvatske države baš od strane tih gorljivih jugoslavenskih ubojica koji su kao predani patrioti početkom devedesetih radili za "našu stvar", dakle svoja znanja, iskustva i metode stavili u službu jednog od svojih penzioniranih generala. Hrvatska država koja se dugo pripremala, sanjala i u konačnici dočekala, pripremala se kao projekt kako vidimo još tamo koncem osamdesetih.
- Kada su hladnokrvno ubili jednog od najvećih hrvatskih patriota u emigraciji onog Đurekovića?
- Jest Zoki. Upravo tako ispada koliko ja razumijem.
- Hoćeš reći da je Hrvatska, kao država zapravo projekt „udbaša“, „kosovaca“ i "komunjara" koji su ubijali hrvatske patriote i domoljube po svijetu, čitavo vrijeme sanjajući nastanak hrvatske države?
- Po meni tako to ispada.
- Nemate vi pojma, sada se u priču aktivno uključuje i Sova koji je do sada mudro i pozorno slušao naš dijalog.
- Kao prvo Hrvatsku su stvorili hrvatski branitelji, i kao drugo taj Perković i taj Mustač nisu bili jedini suradnici Udbe koji su pomogli da se tada naoružamo. Bilo je tada nužno koristiti i takve resurse.
- Resurse?
- Da resurse.
- Dobro, razumijem, ali jedno pitanje se samo od sebe nameće, ako to vrijeme gledamo kroz taj kontekst, tko je Franju Tuđmana postavio za predsjednika države i predsjednika stranke koja će razbiti bivšu državu, ako se tada već aktivno surađivalo sa Udbom? – sada komentira i Anemični.
- Nadalje, čemu toliko zgražanje nad činjenicom da je ubojica Udbe aktivno djelovao u stvaranju mile nam i drage domovine kada te činjenice postoje čak i u milicijskim arhivima tadašnje države koji su samu Službu izvještavali o tome da se radi na "pripremi nastanka hrvatske države?"
- Hoćeš reći da je sama Udba izvještavala Udbu kako njeni aktivni ubojice rade o glavi zemlji u kojoj ista ta Udba egzistira?
- Upravo tako novinar. Ja sam mislio da si ti pametniji pošto pišeš za jedan od jačih portala u državi.
- Sam Josip Joža Manolić, koji je još vitalan i živ, ne diskvalificira tadašnje udbaške ubojice, već ih svrstava u red druge, različite Udbe. Dakle ne one koja bi nastavila kontinuirano braniti Jugoslaviju ubijajući najpoznatije i najbitnije hrvatske disidente, već Udbe koja aktivno radi na ekspanziji nacionalizma, i na aktualnom naoružavanju od tadašnje policije do paravojnih postrojbi.
- Da stvar bude luđa, sada se uključuje i Sova, bez tog udbinog angažmana, a on je zbog međunarodnog embarga potpuno razoružao Hrvatsku, ne bi bilo ni naoružanja JNA koje upravo ta ista Udba aktivno dostavlja tadašnjem ZNG – u, zajedno sa ključnim informacijama koje vojarne JNA treba zauzeti i s kakvim skladištima naoružanja. U toj sferi jugoslavenska tajna policija tako postaje od primarne mete kojom bi trebala biti, dominantna formacija koja osim što aktivno radi na razbijanju Jugoslavije, svoje kadrove postavlja na ključna mjesta tadašnjih disidenata, a budućih glavnih aktera planiranih zbivanja, kao i onih koji bi se trebali odvijati iza rata.
- A koji su to, molim lijepo? – pitam sada već prilično zgranut.
- Pa privatizacijom čovječe božji? I ti si mi neki novinar? Što si ti radio zadnjih trideset godina, spavao?
Sada su naravno sva trojica prasnuli u smijeh, rugajući mi se onako kako se djeca inače rugaju starijim glupanima koji kurca ne razumiju.
- Pa pogledaj malo samu privatizaciju i koji ljudi dobivaju što dobivaju? Ista stvar se simultano odvija i u Srbiji, Bosni i Hercegovini, sve po istom šablonu i principu. Jesi gledao možda igrano – dokumentarni serijal "Jugoslavenske tajne službe" Obrada Kosovca i Miljenka Manjkasa? One epizode u kojima udbaški ubojice likvidiraju hrvatske domoljube kao teroriste po Njemačkoj? E pa u jednoj od epizoda, nakon ubojstva nekog Hrvata u nekoj krčmi kod Frankfurta dvojica udbaških ubojica zovu šefa koji im govori da se hitno vrate u zemlju jer počinje "nova faza". Zamisli ludila, kada jedan od specijalnih Tuđmanovih medijskih povjerenika radi serijal o ljudima kako bi "zgrozio hrvatski narod njihovim zločinima" da bi niti godinu iza tog serijala prave zločince, tj. aktivne i žive udbaške ubojice Zoran Milanović svim silama spašavao od doživotnog zatvora u Njemačkoj.
- Da bi ih pomilovao par godina poslije, mudro zaključuje Zoki.
- Zašto bi ih po vama pobogu pomilovao? Gledao sam serijal i ti zločini bili su likvidacija Hrvata.
- Zato, novinar, jer im je vjerojatno dopi***** u zatvoru pa su mu poslali poruku, njemu i generalima kako će propjevati o svemu što znaju o stvaranju mile nam i jedine domovine, kao i o svojim kolegama koji su bili praktički krema tadašnjeg vrha Hrvatske – ako ih ne pusti.
- Je l' sad kontaš?
- Moram priznati da ste me šokirali. Vas trojica tvrdite da je Hrvatska, dakle sve što znamo o njoj, nastala zapravo kao projekt udbaških ubojica da bi se isti, kao i njihovi suradnici enormno obogatili?
- Ne novinar. Hrvatska je nastala na žrtvi hrvatskih branitelja.
- I što su oni dakle za vas tada bili mudrijaši jedni?
- Kolateralne žrtve.
*Stavovi izneseni u kolumni osobni su stav autora i ne održavaju stav RTL.hr-a*
