Vlasnik zaštitarske firme Zlatko Marić srušio je na Ustavnom sud RH odluku Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja što ju je potvrdio Visoki upravni sud, te njegovom Sokol Marić Securityju i još šest velikih zaštitarskih tvrtki u Hrvatskoj izrekao kaznu od 5,3 milijuna kuna zbog dogovaranja najniže cijene usluga, odnosno udruživanja u zabranjeni tržišni kartel. Ta cijena navodno je iznosila 32,52 kune.
Proces nakon objave u medijima
Informacija u dogovoru pojavila se u medijima nakon što su se 23. listopada 2013. godine sastali predstavnici sedam zaštitarskih tvrtki - Sokol Marić, AKD-Zaštita, Securitas Hrvatska, Klemm Sigurnost, Bilić-Erić, V GRUPA i Arsenal-Ivezić. Na sastanku je bilo riječi o tzv. dampinškim cijenama zaštitarskih usluga na tržištu, protiv kojih se bilo nužno boriti. Međutim, šefovi zaštitarskih firmi bili su već u tom trenutku svjesni kako ni do kakvog dogovora ne smije doći upravo zbog slobode tržišnog natjecanja, ali i činjenice da većinu svojih poslova dobivaju putem javnih natječaja gdje je ionako uvjet najniža cijena.
"Zar bismo s tog sastanka onda pustili jasnu poruku konkurenciji da nećemo nuditi niže od 32,52 kune", pita se Marić u ustavnoj tužbi što ju je njegova tvrtka uputila Ustavnom sudu RH. To bi bila jasna poruka svima koji žele dobiti posao da spuste cijene, objašnjava se u tužbi nelogičnost zaključka Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Njezinu odluku kojom je sedam zaštitarskih firmi kažnjeno s ukupno 5,3 milijuna kuna novčane kazne potvrdio je i Visoki upravni sud RH. No, niti AZTN niti sud nisu u obzir uzeli argumente zaštitarskih firmi, koje su tvrdile koliko bi nemoguće bilo u njihovu sektoru poslovanja dogovaranje najniže cijene. Taj iznos od 32,52 kune odnosio se na minimalni trošak rada, a minimalna cijena, kako je objašnjeno u ustavnoj tužbi, obuhvaća još cijeli niz komponenti, poput tehničkih pomagala i slično.
Zaključak Ustavnog suda RH
Analiziravši cijeli tijek postupka - od objave informacija u medijima o sastanku sedmorice zaštitara, do odluke AZTN-a i presude Visokog upravnog suda, Ustavni sud ocijenio je kako on nije bio pravedan.
"I AZTN i Visoki upravni sud propustili su razmotriti sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, odnosno nisu obuhvatili sve aspekte razmatranog slučaja", stoji u odluci Ustavnog suda kojom je ovaj predmet vraćen AZTN-u na ponovno odlučivanje.