Na tom je sudu sedam zaštitarskih tvrtki Sokol Marić, AKD-Zaštita, Securitas Hrvatska, Klemm Sigurnost, Bilić-Erić, V GRUPA i Arsenal-Ivezić pokrenulo postupak protiv Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja koja je utvrdila da su zaštitari sporni sporazum sklopili 23. listopada 2013. kada su na zajedničkom sastanku dogovorili minimalnu cijenu usluga privatne tjelesne zaštite od 32,52 kune.
Namjerno se dogovorili
"Izravni tržišni takmaci dogovorili su minimalni trošak sata rada zaštitara od 32,50 kuna kao donju granicu rentabilnosti poslovanja za sve sudionike sastanka", zaključila je Agencija.
Takav se dogovor smatra teškom povredom propisa o tržišnom natjecanju, jer njime poduzetnici, "svjesno i namjerno, međusobnu konkurenciju pretvaraju u suradnju, čime izravno štete interesima potrošača", ističu iz Agencije dok zaštitari koji tu odluku pokušavaju srušiti na sudu tvrde sasvim drukčije.
Poslovi na javnoj nabavi ili tenderu
"U Hrvatskoj se poslovi za zaštitarske usluge sklapaju ili putem javne nabave ili tenderiranjem. Na javni natječaj može se javiti i skupina ponuditelja. Koja budala bi u takvim okolnostima dogovorila cijenu usluge i još ju javno objavila, te dala svim ostalima šansu da sa svega desetak lipa nižom cijenom dobiju posao kao najpovoljniji ponuđač", moglo se čuti na sudskoj raspravi.
AZTN: Trošak se ne može dogovarati
Predstavnik AZTN-a Josip Čulić tu argumentaciju nije prihvatio naglasivši kako tvrtke zasigurno ne mogu dogovarati trošak, jer je životno da svaka od njih, s obzirom na veličinu, broj zaposlenika, dugotrajnost poslovanja i ostale uvjete, ima drukčiji trošak.
"Da smo utvrdili da je bilo dogovaranja u postupku javne nabave takav bismo slučaj proslijedili DORH-u", dodao je Čulić.
