I tako malo pomalo, grad koji je nekad bio velegrad, pa je onda od velegrada postao metropola, od metropole je postao palanka. Urušena pročelja, zapuštene zgrade, napukle cijevi, raskopane ulice, zagušena kanalizacija. Zagreb kao da propada na svim razinama.
Prije svega jer je grad u velegrad izrastao samo u broju stanovnika i broju kvadrata. A vodovod, plinovod, dovod-odvod, sve je ostalo kako je bilo prije 50 godina. Samo su se obećanja mijenjala popravljala i prilogađavala. Ali kako ništa ne koštaju, evo i danas ih ima.
Prošlo je tek nešto više od 48 sati, a ulicama Trešnjevke opet su tekle bujice vode. Isti magistralni vodovod koji je u nedjelju puknuo i potopio podrume i dvorišta, jutros je procurio parsto metara sjevernije i ovoga puta najviše štete napravio na učeničkom domu i dvije gimnazije.
"Ispumpavanje je trajalo negdje četiri sata, bilo je otprilike metar i pol vode u cijelom prostoru", kazao je ravnatelj Sportske gimnazije Stipe Perišić.
I u zgradi do, hodnicima privatne gimnazije tekli su potoci. Potopljene su učionice s novim podovima, stolovima, stolcima i drugom opremom.
"Sve je bilo poplavljeno, vani je izgledalo kataklizmički, cijela Selska se podigla od te eksplozije", rekao je ravnatelj Privatne gimnazije i ekonomske škole Katarina Zrinski Mladen Nikolašević.
A Selska je jedna od najprometnijih ulica, gradska žila kucavica, pa se na licu mjesta vrlo brzo pojavio i gradonačelnik.
"Radi se o cjevovodu koji je iz 1964. godine, i kad se gleda izgradnja koja se dogodila u ovom dijelu grada, razvoj te gradnje nije pratio razvoj infrastrukture", rekao je gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.
Isto kao ključni razlog puknuća cjevovoda spominju i stručnjaci, ali su sigurni da vatrogasne mjere poput zamjene samo napuknutog dijela cijevi, što se poslijepodne radilo na Selskoj, ne rješavaju problem. Ne bi ga riješila ni zamjena kompletne cijevi od početka do kraja.
"Čini mi se da je potrebno sagledati kako želimo da se grad razvija u budućnosti, koje su to potrebe koje ćemo imati, pa kad već obnavljamo, onda ne samo jednu cijev nego kompletnu infrastrukturu, kompletnu ulicu, uz novo shvaćanje buduće pozicije tog dijela grada za razvoj cijeloga Zagreba", naglašava profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu Krunoslav Šmit.
Upravo u tom dijelu grada poplave nikako nisu nova pojava. Ovo su prizori iz obližnjeg Rudeša iz lipnja prošle godine. Stanovnici te četvrti doživjeli su devet poplava u posljednjih sedam godina, a u istom periodu čuli još više obećanja nadležnih da će problem riješiti. Sličnih današnjima.
"Sustav Vodoopskrbe i odvodnje traži stalno ulaganje, kako u projektnu dokumentaciju, tako i u izgradnju i rekonstrukciju postojeće i nove mreže", poručuje direktor Vodoopskrbe i odvodnje Marin Galijot.
Još preklani je isti čovjek stanarima Rudeša obećao gradnju ispusta oborinskih voda u Savu kod Horvaćanske, do danas se nije dogodilo ništa, a stižu teške kiše jesenje.
"Ništa se nije riješilo. Ako je netko sam intervenirao u svojoj mreži, možda pomogne, a možda i ne. Nama u ulici je problema ako svi svoje interne kanalizacije blokiramo, nama će izvor fontane ulazit u dvorište. I opet smo na istom. Zatvoreni krug, voda nekud mora ići", jasno će Ljiljana Besednik iz Rudeša.
Voda u Zagrebu ide kroz mrežu od tri i pol tisuće kilometara, a cijevi se mijenjaju tempom od mizernih dva posto godišnje. I nije to jedini problem.
U parku tik do Selske ulice nalazi se, recimo, i bunar iz kojeg se četvrt prije opskrbljivala vodom, no on već jako dugo nije u funkciji. Zagreb se u ovom trenutku vodom opskrbljuje iz sedam vodocrpilišta i 30 zdenaca, no problem je što 50 posto vode koja teče zagrebačkim cijevima ustvari odlazi u nepovrat.
A u nepovrat je, kako tvrdi zamjenik gradonačelnika, odlazilo i mnogo novca predviđenog za obnovu zapuštene zagrebačke infrastrukture.
"Građani imaju pravo biti ljuti. 300 milijuna eura obveznica koje je Grad izdao 2007. koji su bili namijenjeni sanaciju vodovodne mreže i plinovoda su potrošeni na neke druge stvari, nažalost", rekao je zamjenik gradonačelnika Zagreba Luka Korlaet.
Jer to nije bilo ni za šminkanje zagrebačkog nadzemlja, recimo fasada u centru koje su bile ruglo i prije potresa. Grad je očito i iznad i ispod zemlje krajnje zapušten i pitanje je bi li svi novci iz europskih fondova, da se i potroše na prave stvari, bili dovoljni da ga se dovede u red.
