Secesijska palača i velika višemetarska vrata, ona koja se otvaraju tako da ih gurnete težinom svoga tijela. I na vratima ljulja se ona, crvena vila na svom vjenčiću. Iza vrata prigušeno svjetlo, pahulje koje se spuštaju iz mraka i potom stube koje vode prema tajanstvenoj šumi bijelih borova.
Oči će vam se raširiti, a usta lagano otvoriti u onom izdahu čuđenja, a skrenete li lijevo ili desno od šume i popnete li se još koju stepenicu više, ući ćete u čaroliju, bajkoviti svijet umjetnice Jasmine Kosanović.
Žena, koja već godinama kreira najbajkovitiju božićnu priču u svom ateljeu u središtu Zagreba, sada je svoj svijet vila, lisaca, ježića, medvjedića, vrana i svih čudesa iz priča i pripovijetki preselila u Etnografski muzej.
Ovu subotu će otvoriti izložbu svoje "Božićne bajke Jasmine
Kosanović/Jasmina i lutkice".
"Ta-na-na-naaaaaaaaa", dočekala nas je na ulazu u svoju muzejsku
bajku dan prije otvorenja, široka osmjeha i još više
raširenih ruku dobrodošlice, ne skrivajući veselje, iskrenu
razigranost, uzbuđenje i ponos što je svoje lutkice "uselila" u
muzej.
(Foto:
Katarina Dimitrijević Hrnjkaš)
"Etnografski muzej je najčarobnije mjesto koje
postoji! Pozvali su me da napravim svoju božićnu čaroliju u
njihovim prostorima i odmah sam pristala. Jer bajke, narodni
običaji i priče jesu vezane uz etno i to je dio mojih lutki i
mene", govori Jasmina.
Ona je svoj svijet isplela, sašila, skrojila, obojila, polijepila
i iscrtala u magičnom kutku u ateljeu u zagrebačkoj Petrinjskoj
ulici, a ispred njenog izloga godinama doslovno nitko ne može
proći, a da mu na trenutak oči ne zasvijetle jer njen svijet
prolaznike doslovno baca u djetinjstvo, onaj beskrajni svijet
mašte u kojem vile i čarobnjaci itekako postoje.
A sve je počeo s jednom vilom, onom Jasmininom najvilom.
"Moja prva vila nastala je doslovno u sekundi. Oduvijek sam
htjela baš svoju vilu, onu najmaštovitiju, najčarobniju, snažnu,
jaku, žensku vilu. Baš onu pravu vilu. I tko je nastala moja prva
Crnovila, ali koja je ipak dobra. Izložila sam je na jednom
prodajnom štandu i ljudi su se lijepili na nju, bacali su cifre,
ali nisam je dala. To je bila moja vila, moja snaga", kroz osmjeh
i razigranog pogleda prepričava Jasmina kako je krenula njena
čarolija kreiranja lutaka.
Nije ju tada dala, ne da ju ni sad. Crnovila čuva Jasminu u
njenoj spavaćoj sobi.
"Zanimljivo je da za sve svoje vile brižno biram naplavine za
izradu ruku i nogu te pazim da su lijepe. No ruke i noge za
moju Crnovilu skinula sam s grane i one su nekako sakate. Ali baš
takva ona je savršena i snažna. Sad pomalo skuplja prašinu,
ponekad i paučinu u mojoj sobi, ali skinem ja to s nje s vremena
na vrijeme. To je moja Crnovila", otkriva Jasmina.
(Foto: K. D. Hrnjkaš)
Ova likovna umjetnica, koja će priznati da ima tremu od radija i da se sva pokoči pred fotoaparatima, ipak jako pazi na scenski nastup svojih bića iz bajki i za njih uvijek pripremi scenografiju u svom izlogu i u ateljeu gdje oni smjelo poziraju, smiješe se prolaznicima i pričaju svoju priču. Nekako zamrznuti u svom svijetu i svojoj čaroliji.
I baš otud taj doživljaj da je Jasminin svijet balončić u kojem staje vrijeme i u kojem caruje mašta. Ona pomno pazi na svaki detalj, njeni likovi u svom prostoru oživljavaju, a to je preslikala sad i u Etnografskom muzeju na svojoj izložbi.
(RTL)
Mnogi su se odavno raspisali o Jasmini kao umjetnici koja
izrađuje zaista posebne lutkice, no za nju to nije posao, to je
svijet koji živi cijelo vrijeme.
"Taj art uvijek je bio u meni i nikad nisam razmišljala da mi je
to posao, sve je iskreno i ništa nije smišljeno radi posla. Ovo
je moj život", zaokružit će očima preko svojim šumskih bića.
Naravno da je do sad skupila i pregršt čarobnih trenutaka i
susreta s ljudima, ali jedna je priča iz njenog ateljea
posebna.
"Ušla je djevojčica sva u rozom i prepuna šljokica. Atelje je bio
pun i njena mama je rekla djevojčici da prošeta i izabere što god
želi. Bila sam uvjerena da će ona, s tim šljokicama i sva u
rozom, izabrati moju balerinu Rosu. Ali ona se došetala do mog
mačka, onako crnog i s opasnim očima i rekla: 'To!'. Tad sam i ja
znala da je to-to. Crni mačak s opasnim očima i djevojčica u
rozom", prepričava Jasmina trenutke veselja kad se sretnu
svjetovi koji su na prvu nespojivi.
(RTL)
Kaže, najviše je veseli kad ispred svog izloga čuje onaj dugi
'haaaa', uzvik čuđenja i oduševljenja u jednom:
" To je onaj trenutak kad odrasli dozvole da opet postanu dijete,
da se vesele toplim i malim stvarima".
Dok priča, ona o svojim lutkama govori s posebnim sentimentom,
osjeti se da je uz njih vezana, pa smo i pitali je li teško
rastati se. "Istina je da svaka lutka, koju napravim, neko
vrijeme mora biti sa mnom. Ali ih onda moram pustiti jer bih se
zatrpala lutkama i ljudima, jer su to za mene mali ljudi, pa ih
pustim i krug se nastavlja", govori nam.
I turisti često ponesu njene bića u svijet, Japanci, Norvežani, Rusi, a posebnu priču imaju Amerikanci. Kaže, kod nas je lutka još uvijek igračka, u Americi je to 'art', umjetnost koju kupuju za dekoraciju svog doma. I njihove reakcije su potvrda da radi nešto dobro.
Kakvi su prsti nakon šivanja?
"Komaaa", iskrena je Jasmina i nastavlja: "Dobro, sad su fini,
ali inače su ispikani od igala. Prsti bole, grče se i nije sve
elegantno i romantično. Otkrila sam i fitnes za prste pa si
pomažem opustiti zgrčene mišiće", smije se.
(RTL)
A radi li lisca, mačka, vilu, ježića..., trebat će joj od nekoliko sati do nekoliko tjedana, koliko joj treba za izradu kolekcija "Veliki kraljevski". Cijene idu od 100 do 500 kuna za lutkice, a za "Velike kraljevske" je i nešto viša.
I kao što obično bude, umjetnici svoj talent lepezasto šire, tako
je i Jasmina prošle godine izdala prvu slikovnicu, a iduće godine
izdat će još njih tri.
"Ilustracija je moja strast i želim kreirati da ljudi uživaju u
mojoj umjetnosti", otkrila je.
Vratimo se njenoj izložbi u Etnografskom muzeju u Zagrebu.
Da je Jasminina izložba zaista dio prekrasne čarolije,
potvrđuje i Ivona Lušić, voditeljica odnosa
s javnošću Etnografskog muzeja, koja je otkrila da je ova izložba
zapravo dio izložbenog projekta "Igračke i djetinjstvo zauvijek".
"Muzejska savjetnica i voditeljica Zbirke dječjih igračaka i
igara dr. sc. Iris Biškupić Bašić željela
je da Etnografski muzej postane okrilje i okupljalište djece kroz
izložbu muzeja na temu igračaka i to od tradicijskih do hrvatske
igračke domaćih dizajnera. Htjeli smo predstaviti igračke, ali i
otvoriti vrata drugim muzejima, koji sada nemaju mogućnost raditi
kao što su Prirodoslovni muzej, Arheološki i Muzej za umjetnost i
obrti. Za izložbu smo odabrali one najvrsnije i najbolje, a to je
i umjetnica Jasmina Kosanović. Uživali smo stvarati s njom zimsku
bajku pod okriljem Etnografskog muzeja", rekla je Ivana Lušić te
pozvala sve da dođu i u adventsko vrijeme zaista uživaju radost i
ljepotu bajke koju je kreirala Jasmina.
(RTL)
Sama izložba"Božićne bajke Jasmine Kosanović/Jasmina i lutkice" trajat će od ove subote do 9. siječnja, a svake subote od 17 do 18 sati ponesite kolačiće jer će vam u Etnografskom muzeju dočekati Jasmina s čajem. Pokazat će kako izrađuje lutkice, a ali i poručuje:
"Možete samo reći 'bok' i pogledati izložbu, a možete i donijeti svoje priče i ispričati ih meni".
