Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić detaljno je o svom radu izvještavao američko veleposlanstvo u Zagrebu, a oni nadređene u Washingtonu. Vidljivo je to iz dokumenata koje je objavio WikiLeaks.
Bajić je čak veleposlaniku, ili djelatnicima ambasade pokazivao inkriminirajuće dokumente iz istrage (Spice), ili najavljivao optužnice danima prije nego su one doista bile podignute.
Istraga tri predsjednička kandidata
Tako je veleposlanik Chris Zimmer 2009. četiri dana prije prvog kruga izbora znao da se istražuju čak tri predsjednička kandidata. Bajić nije htio otkriti njihova imena dok se slučajevi ne zaokruže.
U svom izvještaju Washingtonu iz američkog veleposlanstva špekuliraju kako je malo vjerojatno da će Bajić ići na Milana Bandića ili Nadana Vidoševića, jer će jedan od njih vjerojatno ući u drugi izborni krug, prenosi Novi list. Štoviše, dodaju Amerikanci, "šef USKOK-a Dinko Cvitan ranije nam je rekao kako nisu u stanju prikupiti dovoljno dokaza da bi Bandića mogli optužiti za korupciju".
Državni odvjetnik je prilično detaljno Amerikance izvještavao o istragama protiv Sanadera, pa im je u veljači pokazao i dva dokumenta koja su su trebala pojasniti kako su u SpiceuDamir Polančec i menadžeri Podravke pokušali preuzeti firmu.
"Nekoliko godina Bajić je izuzetno oklijevao s otvaranjem makar formalne istrage, a kamoli da bi tražio optužnice protiv visoko rangiranih dužnosnika, osim ako nije bio siguran da ima posve nepropusan slučaj", stoji, pak, u izvještaju veleposlanika Foleya.
Kompilacija medijskih napisa i mašte?
Bajić je, pak, izvještaje komentirao tvrdnjom da e riječ o prepričanim medijskim izvještajima.
"Radi se o neistinama koje su, ako su doista tako napisane, zapravo kompilacija medijskih napisa i mašte osobe koja ih je sastavljala, a s ciljem da se prikaže da je potpisnik izvješća dobro obaviješten. Osobito moji navodni komentari o tome tko podržavam rad državnih odvjetništava. Sve u tim izvješćima u to se vrijeme, manje ili više, moglo pročitati u hrvatskim medijima", kazao je.
Istovremeno je naveo da je američko veleposlanstvo doista raspolagalo pojedinim informacijama o određenim istragama, ali samo u slučajevima u kojima je tražena međunarodna pravna pomoć. Ništa više od onog što je nužno za ostvarenje međunarodne pravne pomoći nije pruženo američkoj strani.
Prema DORH-ovim bilješkama, većina sastanaka opisanih u izvješćima objavljenima na WikiLeaksu nije se ni dogodila, a sadržaj onih koji su se dogodili drugačiji je od zapisanog u američkim depešama.
