Bankari su ogorčeni zbog toga što im je država nabila gubitak, mogu li oni taj gubitak sada prebaciti na građane, klijente? Hoće li rasti sada kamate?
Banke su iskazale gubitak povezan sa konverzijom kredita u švicarcima u iznosu u 7 milijardi kuna. On može ići još nešto gore ili dolje. Banke ostaju stabilne. Mi smo to rekli i prije početka konverzije. Njihova stopa kapitalne adekvatnosti se smanjila, ali ona ostaje iznad 20 posto što hrvatski bankovni sustav čini stabilnim. Banke već poduzimaju neke akcije da nadoknade taj gubitak koje su prvenstveno pravnog karaktera, a na tržištu u ovom trenu vidimo pad kamatnih stopa, a ne rast. Trenutno imamo u Hrvatskoj najniže kamatne stope u povijesti i za kredite državi i za kredite poduzećima i stanovništvu.
Koliko dugo ta niska razina kamatnih stopa može trajati?
Trajat će ja mislim dugo ukoliko ekonomski program vlade, gospodarski oporavak, bude uspješan. HNB vodi vrlo ekspanzivnu monetarnu politiku koja dovodi do toga da su kamatne stope pale na tako niske razine. Banke imaju oko 11 milijardi kuna viška likvidnosti i to je isto uzrokovalo pad kamatnih stopa.
Jako su sada postali popularni kunski krediti, banke ih sve više nude po sve povoljnim kamatama, koliko to može biti opasno?
S jedne strane to je dobro da nude kunske kredite, ali treba znati da postoji ograničenje koliko mogu ići daleko sa tim kunskim kreditima, a to ograničenje prvenstveno stoji na strani depozita. I dalje je većina depozita u euru. Ukoliko dođe do brže ekspanzije kreditne aktivnosti, onda takav omjer kredita u kunama, koji je sad veći nego u eurima, teško može biti održiv, iako HNB poduzima akcije da potakne i dalje kunsko kreditiranje.
Ali ta vam akcija baš nije uspjela. Planirali ste u sustav ubaciti oko dvije milijarde kuna, na toj prvoj aukciji 550 milijuna kuna je HNB uspio prodati.
Ne, mi smo najavili da ćemo održati četiri repo aukcije ove godine. Ovo je bila prva i ocjenili smo da bi efekt te četiri repo aukcije mogao biti otprilike kao jedan postotni bod smanjenja stopa porezne rezerve što znači nešto preko 3 milijarde kuna. Još ćemo imati tri aukcije i mislimo da ćemo doći na procjenu koju smo imali u smisli interesa banaka za tim sredstvima. A banke će ta sredstva uzeti samo ako znaju kamo će ih plasirati.
Banke ne žele više kupovati državne obveznice jer su im postale previše rizične. Kakvo je vaše mišljenje, jesu li naši papiri prerizični za investitore?
Ako gledate što se događalo u zadnjih nekoliko godina, onda ćete vidjeti da su banke najviše kreditirale državu. One su smanjivale kreditiranje poduzeća i stanovništa i povećavale kreditiranje države upravo zbog toga što je država najmanje rizična.
Kako komentirate nacrt državnog proračuna, gotovo svi analitičari se slažu da tu nema nikakvog napretka ni ozbiljnijih rezova?
Da bi ocijenili proračun, prvo moramo vidjeti kako će kompletno izgledati. Zasad imamo samo smjernice prema kojima ne znamo završne brojke za 2015. godinu. Znači, ne znamo brojke od kojih krećemo. Drugo, ne znamo kako će izgledati račun financiranja proračuna. Ono što znamo je cilj zamrzavanja rashoda na onu razini iz 2015., što bi, uz pretpostavku rasta BDP-a uz dva posto, koji je u ovom trenutku realan, moglo značiti smanjenje proračunskog deficita na tri posto. Što se tiče javnog duga - rast ili stabilizaciju. Ovisi o ovim stvarima koje još ne znamo.
Ali znamo da ćemo imati euro za četiri godine?
Nećemo imati euro za četiri godine. Premijer i ja smo razgovarali o tome i o toj dinamici. Što znači ta dinamika? Ta dinamika znači da prvo moramo pokazati da je RH u stanju kredibilno i održivo smanjivati udio javnoga duga u BDP-u. Dakle, ako se ove godine stabilizira, u 2017. i 2018. se taj javni dug mora značajno smanjivati da bi razgovarali s Europskom komisijom u tečajni mehanizam Europske monetarne unije. A mogli bismo ukoliko uspije ekonomska politika i ovi ciljevi do 2020. godine. Zatim u tečajnom mehanizmu moramo provesti dvije godine da zadovoljimo onih pet kriterija. Samo uvođenje eura prije 2022. godine je teško.
