Slavica Hruškar, predsjednica Udruge Nezavisni dragovoljci hrvatski, koja je te veljače 2001. predvodila prosvjedni skup desetak tisuća nezadovoljnika na Markovu trgu koji su željeli pad Račanove vlade, i dalje je rado viđen gost u prostorijama HDZ-a i na svim važnim skupovima te stranke. Podsjetimo, upravo je ona zapaljivim govorom tada otvorila skup potpore Mirku Norcu, kasnije osuđenom za ratna nedjela, a njezin govor, kao i govori ostalih čelnika udruga bili su prekidani uzvicima "Mesiću, Cigane", "Bando crvena", "Izdaja", "Pusićka Srpkinja", zvižducima vodećim političarima te klicanjem pokojnom predsjedniku Tuđmanu i generalu Norcu.
Od lanaca u Gospiću do vrha
U samom vrhu HDZ-a je čovjek s velikim iskustvom koji zna kako se potpiruje stanje u državi. Potpredsjednik HDZ-a Darko Milinović u rujnu 2000. godine bio je vođa pobune u Gospiću nakon uhićenja petorice osumnjičenih za ratne zločine. Cijeli državni vrh zasjedao je i vijećao kako smiriti strasti koje su potpaljivali Milinovićevi 'suborci' simbolično vezani lancima.
Glavni junak nacionalističkog hepeninga na splitskoj rivi Ivo Sanader danas se brani od ozbiljnih optužbi za teška kaznena djela, ali HDZ još puca po šavovima od onih koji su mu klicali što s pozornice, što iz publike. Podsjetimo, vodi ga i dalje ista osoba koja mu je snishodljivo povlađivala i kovala ga u zvijezde.
11 godina kasnije
Ima toga još, ali sat povijesti valja završiti ovim podsjećanjem na to kako je HDZ davne 2000. godine započeo svoj opozicijski staž i okrenuti se pokušaju što preciznije prognoze kako će se ta stranka postaviti danas, 11 godina kasnije. Ukratko bi se sve moglo svesti na jednu, samo naoko, paradoksalnu rečenicu. Dobra vijest – HDZ je u oporbi, loša vijest – HDZ je u oporbi. Obje tvrdnje podjednako su, naime, točne. Opravdano je zadovoljstvo većine koja je HDZ potpuno zasluženo smjestila u oporbu. Nije loše ni što njihova snaga nije zanemariva, neovisno o relativno lošem izbornom rezultatu. Jaka oporba garancija je kakve-takve kvalitete svake vlasti i po tome se Hrvatska ne bi smjela razlikovati. No, tu dolazimo do dijela u kojem je loša vijest da je upravo HDZ ta oporba. HDZ se ni u jednom trenutku nije pokazao konstruktivnom oporbom, a sve su prilike da neće ni sad.
Neodoljivo privlačne teorije urote
Na to ukazuju prvi istupi nakon izbornog poraza. Umjesto preuzimanja pune odgovornosti i priznanja da su ih pljačkaši društvenih dobara iz vlastitih redova doveli do izbornog poraza, Jadranka Kosor za to je optužila medije. Pribjegavajući uvijek privlačnim teorijama urote, izrazila je zadovoljstvo što nije uspio tobožnji plan da se HDZ izbriše s lica zemlje. Uz tek formalno napominjanje kako će biti konstruktivna oporba, Kosorica je poručila kako će rušiti vlast čim joj se za to ukaže prilika.
A priliku za prvi pokušaj mogla bi iskoristiti već na donošenju proračuna. Odluči li se nova Vlada, a pitanje je hoće li imati drugog izbora, na dubinski restriktivno krojenje financija, mnogi će biti nezadovoljni – vjerojatno i ogorčeni.
Imamo reprizu
Da bi se izronilo iz kaljuže i blata u koje nas je dovela HDZ-ova vlast, po svemu sudeći, pribjeći će se bolnim rezovima, ma koliko čelnici Kukuriku koalicije izbjegavali govoriti o njima. Nezadovoljni će biti radnici, umirovljenici, državni službenici i namještenici. Odluče li se na bilo kakav oblik javnog prosvjeda ili nekog drugog oblika iskazivanja nezadovoljstva, punu i zdušnu podršku naći će upravo u HDZ-u. I tako bismo mogli dobiti reprizni film od prije 11 godina, s izmjenom da sada u fokusu vjerojatno neće biti zaštita digniteta Domovinskog rata i branitelja, nego zaštita radnika, penzionera ili koga god od onih koji u danom trenutku budu bacali drvlje i kamenje na Vladu. Pritom im uopće neće smetati što su sve te ugrožene skupine društva do ruba opstanka dovele nezajažljiva pljačka koja je trajala tijekom HDZ-ovog upravljanja zemljom i potpuno neznanje u vođenju ekonomske politike. "Nismo pogriješili ništa posebno!", sažeo je Božidar Kalmeta prevladavajući sentiment u redovima HDZ-a, a time i osnovni krimen. Oni doista vjeruju da ništa nisu pogriješili ni prije 11 godina, ni u posljednjih osam. Zato je zdrava samokritika i konstruktivnost zadnje što može pasti na um kada se pomisli na desnu stranu sabornice.
