Hrvati koji su posljednjih godina putovali u Italiju cestama kojima upravlja Autostrade per l‘Italia na kućne su adrese, najednom su - čak i godinama nakon putovanja - počeli dobivati obavijesti o neplaćenoj cestarini te zahtjev da što prije podmire svoje dugovanje.
Kako piše Slobodna Dalmacija, to je stara priča na koju se najviše žale Istrani i građani s područja Kvarnera, no iako se godinama ponavlja, zanimljivo je da nitko u Hrvatskoj do sada nije uspio odgonetnuti jesu li potrošači doista dužni te kazne platiti, dostavljaju li se one na propisni način te smiju li talijanske ceste na taj način teretiti građane i, što se zapravo dogodi ako netko ne plati?
Europarlamentarac Valter Flego problem je pokušao riješiti na briselskoj razini. Hrvatsko veleposlanstvo u Italiji također nije imalo uspjeha, a na tu su temu održani i sastanci predstavnika europskih potrošačkih centara država članica čiji građani također primaju kazne. Konkretnih rezultata nije bilo.
Skidanje s autoputa bez naplate
Cijela priča izgleda tako da nesretni putnik, često i godinama nakon posjeta Italiji, na kućnu adresu dobije pismo koje potpisuje tvrtka za naplatu dugovanja Nivi S.p.A ili njihova odvjetnica Eliana Baldi u kojemu ih se obavještava da su određenog datuma (a gdjekad takvi podaci nedostaju) izašli s neke dionice autoceste bez da su platili cestarinu zbog čega sada dug moraju vratiti s kamatama, u roku od 15 dana.
Kako je moguće bez plaćanja cestarine napustiti autocestu?
Talijani imaju objašnjenje. Kako se ne bi stvarale gužve, u slučajevima u kojima naplata nije izvršena, rampa će se svejedno podići, sustav snimiti registraciju, a korisnik dobiti obavijest s rokom i informacijama kako naknadno može izvršiti uplatu - u suprotnom slijedi dopis agencije za naplatu dugovanja.
Bruxelles nezainteresiran za problem
Zanimljivo, samo prošle godine takav je dopis o dugovanju, prema podacima Flegi dale Autostrade per l‘Italia, zaprimilo čak četiri tisuće hrvatskih državljana.
Međutim, neki od njih - koji su svoja iskustva objavili na društvenim mrežama - svjedoče kako su Talijanima uspjeli dokazati da su autocestu platili. To ozbiljno budi sumnju u način na koji talijanske autoceste pokušavaju naplatiti svoje dugove.
Ovo stavlja u nepovoljnu situaciju one građane koji su plaćali gotovinom - kako bi Talijanima dokazali da su prije pet godina doista platili cestarinu, u posjedu bi i dalje trebali imati potvrdu koju su dobili nakon plaćanja cestarine, a kako velika većina građana takve papiriće vrlo brzo baci, u slučaju plaćanja gotovinom praktički ne postoji način na koji potrošač može dokazati da za zapravo ne duguje cestarinu.
Europarlamentarac Valter Flego za Slobodnu Dalmaciju je ispričao kako je pokušao zainteresirati Bruxelles za ovaj problem, ali njihov je stav da to države članice moraju rješavati međusobno.
"Iako sam se obratio i hrvatskom veleposlanstvu u Rimu na čelu s Jasenom Mesićem, nažalost tamo nije bilo interesa da se pomogne", ispričao je Flego.
Pristali na smanjene iznose
Potrošači koji su se osjećali oštećeni za pomoć su se obratili i Europskom potrošačkom centru Hrvatska - u prvoj polovici ove godine njih petero - a iako je u ožujku na tu temu održan i sastanak u Italiji kojemu su prisustvovali i predstavnici tvrtke Nivi S.p.A., stvar nije riješena.
Hrvatski ECC nije bio jedini predstavnik. Mreža europskih potrošačkih centara na razini Unije dosad je zaprimila 800 prigovora potrošača na račun tvrtke Nivi S.p.A., pa su tamo bili i predstavnici drugih zemalja članica koje se susreću s istim problemom, no kompanija nije odustala od naplate.
"Tvrtka Nivi S.p.A. očitovala se da su sva potraživanja pravno utemeljena. Pritom su naveli detaljne informacije o kojim je točno dionicama autoceste riječ za svaki pojedinačni slučaj, radi li se o tome da nije zabilježen ulaz na autocestu ili da ista nije plaćena i tako dalje.
Međutim, nakon nekoliko pokušaja i intervencija Nivi S.p.A. je pristao na smanjenje iznosa koje potražuje te odustao od odvjetničkih troškova", kažu iz ECC-a Hrvatska, bez pojašnjenja odnosi li se to na svih četiri tisuće Hrvata ili samo na ovih petero koji su poslali prigovor ECC-u.
Zanimljiv je, međutim, nastavak njihova odgovora.
Kažu kako Mreža ECC-a nema mogućnosti ni ovlasti provjeravati istinitost činjeničnih tvrdnji jedne ili druge strane, poput suda, niti poduzimati određene mjere protiv trgovca, čime je njihova intervencija bila iscrpljena.
"Potrošačima je ponuđeno da plate smanjeni iznos potraživanja, čime se predmet zatvara, što je većina potrošača i prihvatila. Izvjesno je da u suprotnome moraju poduzeti daljnje pravne korake, od kojih bi jedan mogao biti i individualno dokazivanje da je iznos za autocestu plaćen u sudskom postupku", odgovorili su.
A što ako se ne plati?
Ukratko, unatoč sastanku i činjenici da ECC Hrvatska posluje pri Ministarstvu gospodarstva, nitko za potrošače nije uspio utvrditi ono najvažnije - postoje li uopće osnove da Nivi S.p.A. na ovakav način utjeruje dugove, čine li to u skladu s propisima i tko je zapravo odgovoran ako potrošač talijansku autocestu napusti bez plaćanja: potrošač ili Autostrade per l‘Italia koja mu je podignula rampu i pustila ga?
Nad ovim su slučajem glave razbijali i Nijemci. Tako je list Spiegel objavio tekst u kojemu tvrdi kako je većina kazni vrlo vjerojatno legitimna, ali i kako zasad nisu poznati slučajevi da bi Nivi S.p.A. podizala sudske tužbe protiv onih koji bi odbili platiti.
Stručnjaci njihova automoto kluba ADAC čitateljima su savjetovali da kazne ipak ne ignoriraju te da si u slučaju osporavanja osiguraju pravnu pomoć. Međutim, ni oni nisu odgovorili na pitanje je li ovakav pokušaj naplate u skladu s propisima.
Prema talijanskim rokovima, zastara u ovakvim slučajevima nastupa nakon deset godina. Talijanske autoceste, dakle, imaju cijelo desetljeće za pokušaj naplate kazne.
