Za osmijeh djece potrebno je zaista malo. Nijemac Franck već 15 godina živi u Zagrebu i čekanje iscrpljenih izbjeglica pred kampom Opatovac učinio je barem malo lakšim. Franck iz Udruge Music Kids u Baptističkoj crvki Zagreb, ondje za okupljenu djecu, izvodi trikove i tako im, koliko god mu mogućnosti dopuštaju, vraća osmijeh na lice.
Da što manje fali, trude se i Slavonci. Jasminka je skupila hranu od susjeda, pa je dijeli svima koji hodaju od granice do kampa.
"Jučer sam cijeli dan ja taksirala, to je bilo po osam osoba s djecom, majke su isto bile s djecom, sve kompletno pokupim i vozim je gore do Opatovca", rekla je Jasmina Baut.
Iz Osijeka su samoinicijativno krenule pomoći Ana i Renata.
"Kod kuće se sve dogovorimo, tko što ima, koliko ćemo stvari
ponijeti i donirati, i zatim krećemo na put", rekla je
Renata.
"Najteže je ono što slušamo svaki dan i komentari koje čitamo,
a onda kada upoznaš izbjeglice, vidiš da je to sasvim
druga situacija, da su obični ljudi kao i mi", rekla nam je
Ana.
Volonteri su brzo primijetili da prazna baterija na mobitelu izbjeglice najčešće sprečava da se jave obitelji, pa je bilo dovoljno nekoliko produžnih kablova za puno veselja.
"To se pokazalo kao nešto stvarno iznimno korisno za izbjeglice, osim punjenja spojili smo im i mogućnost bežičnog interneta", rekla je Sara iz Green Peace organizacije.
Volonteri crvenog križa su dosad spojili 20 rastavljenih obitelji, a od danas djeluju i preventivno.
"Imamo obitelji u kojoj je otac sa djetetom, a majka je ovdje, pa na neki način radimo prevenciju gubitka kontakta i postavili smo jedan šator u kojem bi se trebali sastati", prepričala je Vesna Krivušić, voditeljica Nacionalnog ureda službe traženja Crvenog križa.
Upravo po malim, ali značajnim gestama, većini izbjeglica
Hrvatska će ostati u sjećanju.
