"Emmi je dijagnosticirana bolest u svibnju 2010. i liječenje je odmah počelo, no nije bilo pomaka. Nismo imali nikakve optimistične prognoze, naprotiv, stalno je dolazilo do vraćanja bolesti i bilo joj je sve gore, bila je sve slabija. U veljači prošle godine, kada je trebala ići na transplantaciju koštane srži, stanje se pogoršalo. Bila je toliko loše da nije mogla primiti ni kemoterapiju. Odjednom smo bili bez bilo kakvih opcija. No, s obzirom na to da smo tražili drugo liječničko mišljenje, saznali smo da postoji kliničko ispitivanje nove eksperimentalne metode u Dječjoj bolnici u Philadephiji (CHOP) i odmah smo se tamo javili. Nismo uopće previše razmišljali niti dvojili. Morali smo se izboriti da probamo baš sve što može spasiti Emily", ispričala je Kari Whitehead za Jutarnji list. Objasnila je kako nisu mnogo znali o toj eksperimentalnoj terapiji: znali su da Emily nakon primanja terapije može biti loše, što se i dogodilo, te je djevojčica provela dva tjedna u komi.
"Probudila se nakon dva tjedna, točno na svoj sedmi rođendan. Od tada, rak je u remisiji. Svaka kontrola dosad pokazala je da je izliječena i da je terapija uspjela", kazala je Whitehead. I njima je za financiranje liječenja trebala pomoć: uskočili su apsolutni stranci, prijatelji, članovi obitelji... Danas je Emily vesela, sretna sedmogodišnjakinja koja se bavi svim onim veseljima i stvarima kojima se bave obični sedmogodišnjaci, kaže Kari.
"Željela bih uputiti poruku roditeljima, odakle god dolazili, da ne odustaju u traženju načina i rješenja i da idu do kraja u pokušajima da spase svoje dijete. Želimo i drugima reći da traže drugo liječničko mišljenje, da pitaju, da ne gube nadu sve dok postoje mogućnosti. I mi smo bili uplašeni i nikada se neću prestati brinuti za Emily i bdjeti nad njom, ali važno je da se ne smijete kao roditelji predati. Sve dok postoji šansa, dok postoji nada, treba pokušavati, tražiti i boriti se za svoje dijete. Naše su molitve s malom Norom", poručila je Kari Whitehead.
