Ne prestaju kritike na poreznu reformu Zdravka Marića. Mnogima je sporno što je predviđeno da minimalni trošak za direktora - vlasnika firme bude 10.000 kuna. Podizanjem osnovice Marić želi spriječiti da direktori budu prijavljeni na minimalac, ili primjerice na jedan sat tjedno - zbog čega plaćaju manje doprinose. A to u ovom trenutku, od 175.000 članova uprava radi njih preko 100 000.
Međutim, mali poduzetnici su se pobunili - kažu da će im takva odredba štetiti, podupire ih MOST, ali i HDZ-ovi koalicijski partneri HNS - zbog čega su već krenula nagađanja da će takvu odredbu Marić povući. On to još uvijek ne želi potvrditi.
Porezne novitete je na svom blogu kritizirao i ugledni ekonomiski analitičar i rado viđen gost Direkta Velimir Šonje.
Gospodine Šonje, vi ste na svom blogu napisali da ne znate jeste li po novom vlasnik, diretor ili radnik u svojoj firmi. Ili ste, kako ste napisali, maca u kutiji. U čemu je problem?
To je bila mala šala. Naime, ima puno ljudi koji su u situaciji da su i vlasnici tvrtke, i direktori, i zaposlenici u istoj. Što se tiče prijedloga ministra, svi će se složiti da se ide ka tome da više nema zloupotreba, no mi zloupotrebe moramo definirati. U ovom prijedlogu one nisu jasno definirane. Imate slučajeve da su ljudi prijavljeni na samo nekoliko sati prijavljeni u svojoj firmi, proporcionalno im se umanjuju mirovinska prava, ali zdravstvena prava ostaju. Rješenja su u maksimalnim pojednostavljenjima. Da se kaže da je netko poduzetnik i onda temeljem toga treba plaćati određeni doprinos za zdravstva. Cijeli sustav treba tome prilagoditi.
Ako 100.000 ljudi pronalazi rupe u zakonu i prijavljuje se na minimalac ne treba li to na neki način riješiti?
Vjerojatno oni koji se prijavljuju na manji broj sati, i iz toga ostvaruju puna prava, glede njih tu treba nešto napraviti. Problem je što se rupe legalno koriste. Zakoni to ne dopuštaju. Znači neka se urede zakoni, a to je moguće ako se sve maksimalno pojednostavni i da sve bude transparentno.
Vi mislite da bi poduzetnike trebalo, ako to žele, osloboditi plaćanja doprinosa. Da ne primaju plaću, nego žive od dobiti i sami se pobrinu za plaćanje mirovinskog, zdravstvenog...
Najpravednije rješenje s gledišta pojedinca je da svatko za sebe odlučuje želi li plaćati i koristiti neke usluge kao što je javno zdravstvo. Onda se to mora plaćati u punom iznosu. Ne možete s 40 kuna na mjesec imati sva prava koja ima onaj koji plaća 1.000 kuna. S druge strane to je upitno zbog koncepta našeg zdravstva, koje je prema Ustavu zajamčeno svima. S ovim prijedlogom nije problem u etabliranim tvrtkama - direktori će se ondje prilagoditi. Problem je u malim firmama, gdje primjerice dvoje direktora mora osigurati 130.000 kuna na godinu za svakog za ukupni trošak rada. Tu treba naći druga rješenja.
Može li se ovo zvati reformom kad većina ljudi to neće osjetiti, a ukidanje doprinosa zamjenjuje podizanje drugih.
Značajnija je bila reforma koja je stupila na snagu od početka 2017. godine. Ovo je jedna daljnja modifikacija, od koje po mom osobnom sudu neće biti osobite koristi. Smanjili smo doprinose za 2,2 posto, ali smo zdravstveni povećali za 1,5 posto, što znači da je efekt 0,7 posto na bruto plaći, što se svede na 60-70 kuna na prosječnu plaću. To je malo u odnosu na to što je nama potrebno.
Može se pozdraviti je primjena stopa od 20 posto na veću osnovicu, tako da će sada stručnjaci, programeri imati dobar rast plaća.
Koliko će značiti spuštanje PDV-a na hranu na 13 posto?
Veliko je pitanje što će se događati na tržištu mesa, ribe, povrća i svega onog što je zahvaćeno tom stopom. U uvjetima rasta potrošnje veliko je pitanje hoće li trgovci prilagoditi cijene prema dolje ili će cijene ostati na toj razini pa će trgovci podebljati svoje marže. To je jako teško predviđati. Bojim se da punog efekta od toga neće biti.
Za kraj, što će biti sa Uljanikom i 3. majem. Sutra štrajk, nema za plaće, plovi li škver u stečaj?
Radnici se bore za ono što su odradili. To je legitimno. S druge strane Uprava i država moraju znati da brodogradnja globalno u recesiji, nema izgleda da se to oporavi. Naša brodogranja se nije uspjela restrukturirati i neko vrijeme će to trajati. Manje je bitno hoće li to biti stečaj, predstečaj ili neka druga pravna forma, bitno je shvatiti da ovako dalje ne može i da trošenje novca poreznih obveznika, državna jamstva i cijeli taj model s velikom državom iza svega toga je naprosto potrošen.
