Mirovinski sustav koji se svakog mjeseca krpa iz proračuna i to u iznosu od skoro 50 posto potrebog novca davno više nije nikakav sustav, ali i svi ostali sustavi su golemi žderači javnog novca za koji građani ne dobiju adekvatnu javnu uslugu.
Drugim riječima, imamo jednu od najskupljih država u Europi, pa je Udruga poreznih obveznika Lipa pokrenula zanimljiv projekt - Crnu knjigu trošenja javnog novca čiji je cilj prikupljanje i klasificiranje slučajeva netransparentnog, neopravdanog te nezakonitog trošenja novca poreznih obveznika.
Zanimljivo je da prema Lipinoj anketi kao najgore načine trošenja javnog novca građani smatraju broj političara, dakle previše ih je, broj državnih agencija i broj službenih automobila.
Je li to doista najveći problem trošenja javnog novca, treba pitati nekoga od ekonomskih analitičara koji su dosad gotovo kirurški precizno pogađali što će nam se dogoditi ako Vlada ne krene s reformama koje će državu učiniti jeftinijom i efikasnijom.
Jedan od njih je i naš rado viđeni gost Velimir Šonje koji je i u Direktu ali osobito na svom portalu Ekonomski LAB serijom tekstova gotovo u zarez isto upozoravao na ono što je nekidan upozorila i Europska komisija - da je izostankom reformi Hravtska ugrozila svoj gospodarski rast i nastavila zaostajati za svim drugim zemljama EU.
Je li broj političara i njihovi troškovi najveći problem rastrošnosti naše države?
"Broj političara u državi i njihovih službenih automobila zasigurno najviše bode u oči, u zemlji kao što je Hrvatska, neke specifikacije automobila kakve oni traže i više nego bodu u oči i moralno provociraju. No to je samo kap u moru. Ono što struka neko vrijeme pokušava jest zahvatiti cijelu strukturu problema. Svugdje na lokalnim razinama postoji prostor za veću uštedu, veću učinkovitost i za bolju uslugu građanima s obzirom na ulaganja u te sustave. Naša država ukupno s obzirom na našu ekonomsku snagu jako puno troši, bez previše rezultata."
"Maknemo li u stranu sva izdavanja za socijalne usluge, mirovine i slično. Dolazimo do 20% BDP-a. Dakle već izdvajamo jednu petinu prije no što smo uopće zaradili za neke mirovine i socijalne usluge i proslijedili to građanima kojima to pripada. Tu smo preskupi, kao i skandinavske države. Međutim, to su države koje mnogo uzimaju, ali mnogo i daju. Ljudi će u nekim društvima glasati i za neke veće poreze ako u zamjenu za to dobivaju kvalitetu, a mi to ne dobivamo."
"Jedan od naših najvećih problema zbog kojeg nismo ni efikasni jest premalen broj kontrola premalo sudjelovanje stručnjaka u kreiranju ekonomske politike, u nadzoru i mjerenu efikasnosti. Toga kod nas nema. Što se pak tiče politike, kod nas država nije odvojena od političkih stranaka. Toga u razvijenom svijetu nema. Državna politika mora biti efikasna i mora obavljati svoj posao, bez obzira na to tko je na vlasti."
