Koji su Vaši programski i poslovni ciljevi?
- Poticanje proizvodnje programa, a ne kupnja gotovih proizvoda. To će biti glavni smjer kojim će ići Hrvatska radiotelevizija, jer nas na to obvezuje Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji, ali i želja da naši gledatelji, slušatelji i čitatelji za svoj novac u većoj mjeri dobiju izvorne hrvatske proizvode, a u manjoj uvozne.
Moramo se početi truditi razvijati vlastite izvorne sadržaje koji oslikavaju hrvatski identitet, kulturu i baštinu te potiču svijest o njima, a ne da kao naše najekskluzivnije i najskuplje proizvode nudimo ono što se na privatnim televizijama dobiva besplatno, tj. za nekoliko minuta gledanja reklama. Dnevnik bez komentara i aktivizma naše je novo ogledalo.
Izloženi ste napadima zbog ukidanja satirične emisije “Montirani proces”. Smatrate li da je to bila dobra odluka programskoga vodstva?
- Već sam rekao da sam na temelju odluke programskoga vodstva, kao zakonski zastupnik HRT-a, otkazao ugovor ekipi te emisije. Razlozi za to postoje na trima razinama - programskoj, pravnoj i poslovnoj. Programsko vodstvo je, što je njihovo pravo, reklo da tu emisiju ne želi nakon što su iz scenarija zaključili da postoji mogućnost raspirivanja vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti.
Pravna služba potvrdila je njihov stav. Treći je razlog poslovne prirode. Serija je ugovorena izravnom pogodbom, a trebala nas je koštati 2,3 milijuna kuna - točnije, po epizodi više od 200 tisuća kuna. U trenutku kad kuća tone u nelikvidnost, zaista smatram nepotrebnim raspravljati o potrebi za emisijom koja je preskupa. Uostalom, i jedan od bivših članova News bara Domagoj Pintarić, nedavno je ustvrdio da nije satira sve što rade.
Kažu da ste postali favorit Domoljubne koalicije lani u srpnju, kad ste postali predsjednik novoosnovanoga društva Hrvatski novinari i publicisti, koje je svojevrsna “desna” protuteža Hrvatskomu novinarskom društvu. Je li to točno? S kakvim ste motivima bili među osnivačima HNiP-a, kako ste se okupili, kakve rezultate ste imali kao predsjednik u nešto više od pola godine?
- Zar ne mislite da je konkurencija u svakome području zdrava? Ovdje ne mislim da trebamo biti suprotstavljene strane, već da imamo različite, a katkad i slične poglede na neka od ključnih pitanja struke.
Hrvatski novinari i publicisti nastali su kao reakcija na nezadovoljstvo stanjem struke, a ne kao politička aktivistička udruga i ponosan sam na podršku i sve što smo napravili za vrijeme mojega rada na čelu HNiP-a. Uspjeli smo ugroziti monopol na istinu, afirmirati stavove mnogih profesionalaca za koje, nažalost, nije bilo mjesta u javnome govoru.
Poznajete li Velimira Bujanca, kojega su mediji isticali kao jednoga od suosnivača HNiP-a? Kakav je vaš stav o njemu i njegovim emisijama, bi li za njegovu emisiju bilo mjesta na HTV-u?
- Kolega Bujanec nazočio je osnivačkoj skupštini HNiP-a, no nije bio među inicijatorima njezina pokretanja. On je neupitna medijska činjenica jer je otvarao zabranjene teme te otvorio eter gostima čija mišljenja nisu bila dobrodošla u drugim medijima. Naš je odnos korektan, a on, koliko mi je poznato, planira ostati na televiziji preko koje se afirmirao.
S mjesta urednika i voditelja Dnevnika 3 u kolovozu 2012. smijenila vas je tadašnja v. d. urednika Informativnoga programa HRT-a Sanja Mikleušević Pavić. Tada ste kazali da ste smijenjeni “što sa saborske govornice od Branka Vukšića, što od Mirele Holy, koja je morala otići nakon što sam objavio njezin e-mail, što od ostalih kojima sam se zamjerio svojim prilozima”. Zamjerate li danas Mikleušević Pavić, Vukšiću, Holy? Jeste li zlopamtilo?
- HRT se ne može voditi politikom osobnih obračuna ni revanšizmom bilo koje vrste. Etiketiranja i podmetanja išla su toliko daleko da se sa saborske govornice za mene tražio otkaz jer se tvrdilo da sam zaposlenik agencija za odnose s javnošću. Naravno, ništa od toga nije bilo točno.
Kako ste došli do te famozne poruke zbog koje je smijenjena ministrica, a na kraju i vi? Biste li je i danas objavili da se nađete u sličnoj situaciji?
- Ponovno bih sve napravio na isti način. Prvi put ću otkriti da sam e-poruku dobio od tadašnjih rukovodećih kadrova s Hrvatskih željeznica, a ne od gospodina Čačića, što su mi pokušali montirati mediji. Nisam nikakav haker, već samo novinar koji je objavom te e-poruke želio upozoriti na pokušaj neprimjerene političke intervencije. Evo još jednoga zanimljivog detalja iz cijele priče. Gospođa Heidi, za koju je intervenirala tadašnja ministrica Holy, kasnije je bila moja studentica. Sama je birala slušanje mojega izbornog kolegija i položila s odličnim.
