Za RTL Danas razgovarali smo sa psihologinjom Centra za socijalnu skrb, Valerijom Kanđerom, koja je podigla cijelu Hrvatsku na noge. Riječ je o šestogodišnjoj djevojčici s teškoćama iz spektra autizma. Ona je dobila više od 30 odbijenica za smještaj. Zbog nedostatka odgovarajuće roditeljske skrbi, za nju se tražio privremeni smještaj i pronađen je. Cijelu je situaciju opisala psihologinja koja je objavila status o djevojčici.
Javljali su joj se mnogi koji su djevojčicu htjeli udomiti, ali to nije samo tako. Ipak, psihologinja je pozitivna i vjeruje da će ova priča imati sretan završetak.
Vaš je apel, na neki način, bio krik. Zašto ste odlučili javno izaći s time?
To nije bilo s nekakvim velikim premišljanjem. Imali smo tu djevojčicu koju smo doveli u ured. Prolazilo je tri sata i vidjeli smo da nemamo kamo s djetetom. Ja bi ju dovela kući, nemam problem s time, ali to ne smijem napraviti, a to i nije rješenje. Kad sam vidjela da prolaze tri sata, a da se ustručavamo, da nemamo pravo zvati direktno ministarstvo ako tako ne odluči naša voditeljica, ne znate tada kamo ćete s djetetom, preslatkom djevojčicom, nisam dodala baš ništa što nije točno. Doista je tako umiljato dijete, da ne možete vjerovati da ima takve teškoće iz autističnog spektra. U jednom sam trenutku osjetila knedlu u grlu i rekla si da ću to napraviti.
Više sam puta znala, kada me nešto u našem socijalnom sustavu tako pobudi, izaći sa statusom, pa sam tako prije godinu i pol kada nismo mogli smjestiti petero djece iz jedne obitelji, također izašla s apelom i rezultiralo je uspješnim smještajem. Imam potrebu reagirati i pojasniti ljudima što se zapravo događa. Stalno imam osjećaj da ljudi, zapravo, opća populacija, ne zna što sve radi sustav socijalne skrbi, a s vama smo od rođenja do smrti. Svatko se od nas može bilo kad u životu naći u socijalno-zaštitnoj potrebi. Trebali bismo biti na istoj strani, da što bolje funkcioniramo s javnošću, a ne da smo, kao, mi na jednoj, a ljudi koji ne razumiju - na drugoj strani.
Jeste li onda bili zadovoljni reakcijom sustava?
"Drago mi je da smo uspjeli to regulirati. Netko će reći da moj status nije uzrok uspješnog smještaja, ali ja se usuđujem vjerovati da jest jer dok nije objavljen, ništa se nije događalo. Uspjeli smo. To nije baš idealan oblik smještaja za ovu djevojčicu, ali je dobar. Cijeli stručni tim i ja, kao psiholog, radimo na tome da joj pronađemo zaista prikladan smještaj. Imamo već neke ideje i već smo danas poduzeli neke aktivnosti da se to dogodi.
Kako izgleda to vrijeme kada zovete, a dobivate odbijenice?
Veći dio tog posla obavlja socijalni radnik, to im je u opisu posla. Oni šalju mailove na mnoge adrese za udomljavanje. Za početak, to je krađa radnog vremena jer za to vrijeme možete raditi nešto mudrije. Dobivanje odbijenice je čista frustracija. Pitamo se je li to naša misija, jesmo li zbog toga ovdje ili je naša svrha nešto drugo.
Voljela bih da barem jednom tjedno ili jednom u 14 dana obiđemo to dijete, neovisno o tome je li djevojčica komunikativna. Voljela bih da se intenzivnije bavimo djetetom i da budemo podrška sustavu u kojem se dijete nalazi. To je naš posao i tako vidim svrhu socijalnog radnika. Nažalost, previše je administracije, među kojom je i pusto pisanje i dobivanje odbijenica.
Mislite li da će se nakon ovog slučaja sustav promijeniti?
Zapravo sam ugodno iznenađena količinom interesa koji su iskazali i mediji i pojedinci reakcijama na moj status. Jako mi se puno ljudi javilo koji su je odmah htjeli udomiti. I oni koji imaju dijete s autizmom, slali su fotografije, kao i oni koji imaju veću djecu, ali smatraju da bi je mogli udomiti. Ljudi su nevjerojatno zainteresirani, ali za to morate imati dozvolu za udomiteljstvo. Hoću reći da su se svi podigli i jako mi je drago što sam dobila suglasnost dati izjavu medijima.
Drago mi je što smo svi na istoj strani, a ne da imamo osjećaj da smo napušteni i neshvaćeni. Vjerujem da se sve može pomaknuti i da je ovo način, ali ne da se ovo slegne za nekoliko dana, nego da nas netko 'odozgo' pozove i hoće čuti tu 'pješadiju', nas koje radimo izravno s ljudima, da čuju koje prijedloge imamo i da mi čujemo njihove. Ako će se ponovno ići s kampanjom da svako dijete treba imati obitelj, vezano za udomiteljstvo, a koja do sada nije polučila ničim, a uloženo je puno novca, bojim se da to neće imati rezultata.
To ne kažem ja. Javljali su mi se roditelji, koji su govorili da imaju sastanak s ministarstvom, a da onda imaju osjećaj da ih se opet nije razumjelo. To poticanje udomiteljstva isto neće biti dobro. Javljaju mi se jako motivirani ljudi, tako da ima načina. Moramo biti intenzivniji i vatreniji i prikazati svoju struku toplom i srdačnom kakva jest, naravno, s preprekama koje imamo.
Kako biste opisali djevojčicu i njenu okolinu?
U detalje ne smijem ulaziti, ali onoliko koliko smijem reći, obitelj nije disfunkcionalna tako da bi djevojčica bila zlostavljana ili grubo zanemarivana - to su naši najbolniji i najteži trenutci kod izdvajanje djece. Dobili smo suglasnost majke, tako da je to puno jednostavnije za sve nas, a ponajprije za dijete. Ona je iznimno draga, lijepa, umiljata, nasmijana, vrlo ugodna djevojčica, koja ima teškoće iz autističnog spektra, ali i za to postoji njega i tretmani koje bi joj ovo društvo, mislim, trebalo osigurati, kako njoj, tako i bilo kojem djetetu koje ima takav oblik teškoća.
Vidim da ta priča neće završiti tužno. Zapravo većina naših situacija koje rezultiraju izdvajanjem djeteta završavaju pozitivno. Naravno, u javnost često izađu i neke tužne situacije, ne bi smjela biti nijedna, ali tako je. No, puno je toga na dobrobit djece i mnogi od njih kao odrasle osobe mogu posvjedočiti da izrastaju u dobre i kvalitetne pojedince u našoj zajednici. Tako da vjerujem da će tako biti i s ovom djevojčicom, koliko je moguće, naravno, uz njezino ograničenje.
POGLEDAJTE VIDEO: Čelnica Zavoda za socijalni rad o djevojčici koju nigdje nisu htjeli: 'Situacija je postala žurna tek jučer'
