arti-201003060051006Zahvaljujući vrlo profitabilnom lancu riječkih tržnica, čija se ukupna godišnja zarada kreće oko pet milijuna eura, Ivan Franolić uspješno je ulagao u hotelijerstvo Riječke županije i postao većinski vlasnik niza hotela i restorana, čija se vrijednost danas procjenjuje na više od 50 milijuna eura. U tom su lancu Jadran hoteli s tri gradska hotelska objekta i hotelski kompleks Uvala Scott, centar Lovorka, te restorani Marina i Borik.
Prema podacima iz istrage o kriminalu na riječkim tržnicama, u stvaranju imperija pomogla su mu i dvojica riječkih gradonačelnika, Slavko Linić i Vojko Obersnel .
Iz izvora bliskih istrazi Jutarnji list doznaje da je uprava Grada Rijeke Franoliću omogućila dobivanje koncesije za dvije gradske tržnice protivno Zakonu o obavljanju komunalnih djelatnosti donesenom u siječnju 1993.
arti-201003120273006Riječ je o kvartovskim tržnicama na malo koje punih 10 godina posluju u prostorima čiji je vlasnik sam Franolić, iako Zakon o obavljanju komunalnih djelatnosti propisuje da se tržna djelatnost može obavljati samo u nekretninama koje su vlasništvo lokalne uprave. Sve nekretnine na koje se proširio biznis Ivana Franolića njegovo su vlasništvo, a zbog jedne od njih, Tržnice Zamet, policija je podigla kaznenu prijavu protiv gradonačelnika Vojka Obersnela.
Osim što je koncesiju dao tržnici koja se nalazi na privatnom zemljištu, Obersnel je iz gradskog proračuna u nju uložio još 801.000 kuna kroz investicije u komunalnu infrastrukturu i gradnju platoa.
Obersnel je, prema vlastitoj izjavi, početkom 2000. bio pod otvorenim pritiskom građana Zameta zbog malog i neuređenog tržnog prostora. Iako Grad na tom području ima nekoliko vlastitih parcela, odlučeno je da tržnicu treba graditi na zemljištu čiji je vlasnik Ivan Franolić. Grad s Franolićem sastavlja neobvezujuću promemoriju za razdoblje od 2000. do 2005., koju nakon toga produljuju do 2010. Dobit Tržnice Zamet u tom se razdoblju kretala između 1 i 1,5 milijuna kuna godišnje.
Istraga je utvrdila da je prihod na Franolićevim ''kvartovskim tržnicama'' u proteklih 10 godina iznosio približno 45 milijuna kuna.
Na sličan način Franoliću se pogodovalo i kod prodaje, a potom i davanja koncesije za gradsku tržnicu na Brajdi. Ipak, pritisnut Zakonom o obavljanju komunalnih djelatnosti koji ne dopušta tržnu djelatnost izvan gradskih prostora, Grad pokrenuo spor protiv Franolića, nakon čega su tri paviljona na Brajdi vraćena u vlasništvo Grada.
arti-201003210249006Iako tadašnji gradonačelnik Slavko Linić taj spor danas koristi kao argument u svoju obranu, činjenica je da se time samo dodatno pogodovalo Franolićevu poduzeću. Tržnice Rijeka, naime, nastavile su obavljati svoju djelatnost u objektima Grada, ali rasterećene troškova održavanja.
Ti su se rashodi dodatno smanjili nakon što je gradska uprava spomenute objekte proglasila ''štićenim spomenicima kulture'', što je dodatno opteretilo proračunska izdavanja za održavanje tržnice, piše Jutarnji list.
Prethodni članak:
arti-201003040402006
