Zakonska neuređenost pitanja referenduma proteklih je godina postala vruća politička tema u Hrvatskoj koja se sve češće poteže kao predizborni adut i izaziva mnogo prijepora. Manje je poznato da je tekst novog Zakona o referendumu dovršen u svibnju.
Izradila ga je radna skupina na čelu s bivšom predsjednicom Ustavnog suda Jasnom Omejec, a taj je zakonski prijedlog obrazložen na nekoliko stotina stranica teksta i temelji se na švicarskom modelu. Smisao je da se referendum pretvori u mehanizam političkog dijaloga između Sabora i birača, odnosno organizacijskih odbora.
Svaka referendumska inicijativa stvori dva tabora
"Čim se pokrene inicijativa za referendum, kod nas se stvaraju dva tabora, što je nedopustivo. Referendum nije zamišljen za polarizaciju društva, nego za dijalog. U civiliziranim zemljama parlament mora imati mogućnost očitovanja na referendumska pitanja. Bit švicarskog modela je u tome što inicijatori referenduma i parlament imaju mogućnost sporazuma. Postigne li se sporazum, svrha referenduma je ispunjena i on se ne mora održati", kazala je za Jutarnji list osoba koja je sudjelovala u izradi novog zakonskog teksta.
Doznaje se da je zakonski prijedlog uvažio sve preporuke i rješenja koja je o referendumima dala Venecijanska komisija. Neka bitna pitanja, poput potrebnog broja birača izašlih na referendum da bi on bio valjan te definiranja pitanja kao što su državni proračun, prava nacionalnih manjina i još neka koja nisu podobna za referendumsko odlučivanje, u zakonskom se prijedlogu nisu obrađivala uz obrazloženje da su definirana Ustavom.
Prijedlogom su 'popunjene sve praznine'
Drugi bitni element prijedloga novog Zakona o referendumu odnosi se na definiranje svih "tehničkih" pitanja koja su u dosadašnjoj praksi stvarala mnogo teškoća i bila povod za sukobe inicijatora referenduma s vlašću. Tako bi se propisali obrasci na kojima bi se prikupljali potpisi za referendume, odredili bi se rokovi u kojima inicijatori moraju prikupiti propisani broj potpisa za pojedinu vrstu referenduma, definiralo gdje se potpisi mogu prikupljati i u kojem se roku moraju predati, piše Jutarnji list.
Upravo su ta "tehnička" pitanja bila razlogom što dvije nedavne referendumske inciijative ('Narod odlučuje' i 'Istina o Istnabulskoj') prema tvrdnjama ministra uprave Lovre Kuščevića nisu ispunile uvjete. Prijepore izaziva i činjenica da nisu određeni rokovi u kojima bi Sabor morao odlučiti hoće li raspisati referendum nakon što dobije dovoljan broj potpisa ili će prethodno tražiti očitovanje Ustavnog suda o (ne)ustavnosti pitanja. Jutarnji list piše kako su ovim prijedlogom "popunjene sve te praznine", a kontrolu valjanosti potpisa i njihova broja obavljalo bi Državno izborno povjerenstvo.
Iako je prijedlog zakona dovršen u svibnju, on je još u ladici ministra Kuščevića i nije poznato kada će biti upućen u potrebnu proceduru. To, zasad, vjerojatno ovisi i o sudbini samog ministra, odnosno tome hoće li pod pritiskom afera ostati član Vlade.
