Taj bivši dobrovoljac ustaške vojske u Hrvatsku se vraća početkom devedesetih kao teški tjelesni invalid u 65. godini života. Vojsku, barem onu koja je branila Hrvatsku, nije služio, stoga je pitanje čime je to Dane Šarac zaslužio MORH-ov stan površine 95 četvornih metara u Zadravečkoj ulici u zagrebačkoj Dubravi. Odgovor na to pitanje nalazi se u posebnoj napomeni uz njegovo ime, u kojoj piše: "G. Šarac Dane bio je učesnik Hrvatske domovinske vojske od 1. kolovoza 1943. do 15. svibnja 1945."
Dane Šarac rođen je u Hercegovini, pokraj Čitluka, a još kao šesnaestogodišnjak prijavljuje se u ustašku vojsku. Nakon kraha NDH, preživio je blajburšku tragediju i prošao Križni put. No, svega nekoliko godina poslije, 1947. godine, tadašnja Ozna strpala ga je u zatvor i osudila na 10 godina robije. Nedugo nakon puštanja, Šarac bježi u Italiju, pa u Njemačku. Ondje se vrlo brzo povezao s najradikalnijim emigrantima i učlanio u njemačku ćeliju Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB). Bratstvo je bilo na glasu kao apsolutno neprobojno za sve pokušaje infiltracije agenata Udbe. Emigrantski ga je rad sedamdesetih godina zamalo stajao glave. Naime, Udba ga je locirala i za njim poslala "kilere". Prostrijelili su ga s čak 22 metka! Teško ranjen, Šarac je pokušaj ubojstva ipak preživio, no ne bez trajnih posljedica. Naime, dio tijela ostao mu je zauvijek oduzet. Početkom 90-ih vraća se u Hrvatsku.
Prema nekim izvorima, njegov su povratak režirali isti oni koji su mu do tada radili o glavi. Navodi se da se u Hrvatsku vratio u društvu Franje Gorete i Mire Barešića. Barešić je nedugo potom poginuo u Domovinskom ratu. Ime Franje Gorete, pak, spominjalo se nedavno u sklopu njemačkog suđenja Krunoslavu Pratesu zbog ubojstva Stjepana Đurekovića 1983. godine.
Priča o burnom životu maloljetnog ustaše i ekstremnog hrvatskog emigranta završava 2002. godine. Dane Šarac umire u 76. godini života.
Vezani članci:
arti-201101230212006 arti-201101240007006
