Psihomodo Pop: Original Album Collection (Croatia Records)
Ocjena: 7/10
Prošlogodišnja proslava tridesetog rođendana Psihomodo Popa ovih je dana zaokružena izlaskom box-seta s pet ranih albuma tog, usprkos svemu, osebujnog i značajnog rock'n'roll benda.
Prvo što će starijima i upućenijima u karijeru Davora Gopca i njegove otkačene ekipe zasmetati jest činjenica da se na ovakvom izdanju naprosto moralo uložiti više truda i naći mjesta za konačno objavljivanje fantastičnih ranih pjesama poput „Europa“ ili „Loš dan“ koje više od tri desetljeća čekaju da ih netko spasi od zaborava.
Ako zanemarimo tu činjenicu, dobivamo izvrsnu priliku da s vremenskim odmakom procijenimo njihovu ostavštinu i kreativno-svirački razvoj kroz desetljeća.
Prvijenac „Godina zmaja“ tako je iz današnje perspektive previše ispunjen obradama i prepjevima Velveta, Ramonesa i T.Rexa („Ramona“, „Telegram Sam“, „Rano jutro“, „Hej, djevojko“) iako mu se ne može osporiti da je iznjedrio nekoliko vječnih koncertnih favorita poput „Kad sam imao 16“ i „Ja volim samo sebe“, kao i neke od najboljih pjesama njihove karijere („Frida“, „Leteći odred“, „Nema nje“).
Sljedeći „Sexy magazin“ donio je malo više autorske zrelosti, potvrdio očekivanja s „Ona odlazi“, „Iste stvari“, „Polako, polako“ i „Sve je propalo“ te je vjerojatno i njihov najkompletniji album.
„Tko je ubio Mickey Mousea?“ već u ono vrijeme je djelovao previše infantilno i naznačio kako su Gopčevi stripovski i povremeno prebanalni tekstovi istovremeno zaštitni znak i priličan uteg svirački sve kompetentijem bendu.
Svjesni toga, snimili su puno ozbiljnije „Srebrne svinje“ koje su poprilično zbunile tadašnju publiku iako su im solidan „airplay“ osigurale „Osjećam se haj“ i obrada „Starfuckera“ Rolling Stonesa. Ostatak albuma profunkcionirao je tek na „Unpljugedu“ koji je, unatoč velikom tadašnjem uspjehu, na ovom box-setu ipak morao zamijeniti kultni „Live in Amsterdam“.
Poslije su uslijedili neki zaista loši i neki sasvim korektni albumi, status koncertne atrakcije, kako zbog genijalnog šoumena Gopca tako i zbog fantastične svirke, nikad nisu ugrozili, a posljednjim izdanjem „Čiribu čiriba“ i demantirali sve one koji ih već godinama pokušavaju odgurati u „staro željezo“.
