Priča o cjepivu seže do rujna 2007. godine kada je bračni par znanstvenika, Uğur Şahin i Özlem Türeci, predstavio Thomasu Strüngmannu svoj start up Ganimed u kojem se istražuje nova vrsta lijekova protiv raka. U tom postupku koristio se genetski inženjering zasnovan na takozvanoj glasničkoj ili informacijskoj RNA (mRNA), piše DW.
Strüngmann je napustio konferencijsku salu, nazvao svog brata i nakon kratkog telefonskog poziva, bračnom paru je rekao: „Uradit ćemo to". Ganimedu su se pridružila braća Strüngmann zajedno sa svojim suinvestitorima, ali i sa 150 milijuna eura.
Ubrzo nakon toga osnovan je BioNTech koji je 13 godina kasnije počeo proizvoditi jedno od cjepiva protiv covida.
Ipak, u nešto više od posljednjih godinu dana, BioNTech-Pfizer je proširio proizvodne kapacitete, ali je isto tako zatražio i odobrenje vlastitog cjepiva za djecu od 12 do 15 godina.
Braća Strüngmann
Jednojajčani blizanci Andreas i Thomas Strüngmann imaju 71 godinu i odavno su postali višestruki milijarderi - upravo od zarade u farmaceutskoj industriji.
Njihov otac je bio okulist koji je imao malu firmu za proizvodnju lijekova kojima je istekla licenca. Ipak, najstariji sin Johan nije htio preuzeti očevu firmu, pa su u posao uskočili, tada, 29-godišnji blizanci.
Nakon Andreasovog doktorata na medicini u SAD-u, preuzeo je odgovornost za znanstveni dio posla te za odobrenja i proizvodnju. Thomas, koji je doktorirao ekonomiju u Njemačkoj, odgovoran je za tržište i vanjsku komunikaciju.
Nakon nekoliko godina povukli su se iz operativnog biznisa, što znači da više ne vode firme i postaju investitori.
„Menadžment neke koproracije u pravilu funkcionira prije svega metodom kontrole, dok mi vodimo s povjerenjem i osobnom odgovornošću. Time se potiče poduzetnički duh - za razliku od bavljenja instrumentima kontrole ili borbe protiv hijerarhija", rekao je Thomas jednom prilikom.
Iako su postali investitori, njihova spremnost na rizik je i dalje ostala prisutna. Ogromnu sumu novca ulagali su biotehnologiju koja je "pojela" novac investitora. S druge strane, riječ je o istraživanjima koja znaju biti dugotrajna i skupa, a često ne poluče nikakav rezultat.
Upravo zbog toga je Thomas Strüngmann izjavio za Manager Magazin prije gotovo 13 godina da se tu radi o „ispravnom angažmanu za strpljive investitore kao što smo mi. I nesumnjivo je to jedna od ključnih tehnologija narednih godina. U određenom smislu, tek smo na početku novog inovacijskog ciklusa. Tradicionalno znanstveno istraživanje je iscrpljeno na nekim poljima djelovanja, posebno kada se sve češće mora voditi računa o troškovima. Već više od pola novih odobrenih lijekova dugujemo radu uglavnom malih biotehnoloških kompanija. A taj odnos će sigurno i dalje naglo rasti."
Tom prilikom otkrio je metodu kojom biraju firme u koje ulažu: „mnogo ljudi direktno javlja. Ovdje u Münchenu imamo malu obiteljski ured Athos, sa sedam ljudi, koji upravlja našim imetkom. Koristimo i vanjske savjetnike. Tako dolaze ideje. A imamo i investicijski odbor koji zajedno s nama odlučuje trebamo li investirati. To sve može ići vrlo brzo. Mi uvijek ulažemo samo u ljude, a ne u proizvode ili projekte".
