Nakon višegodišnjih zdravstvenih problema preminuo je Ivan Zvonimir Čičak, nekadašnji politički disident i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora.
Ivan Zvonimir Čičak rodio se u Zagrebu 10. kolovoza 1947., kao četvrto od petero djece u obitelji Ante i Marije Čičak. Odrastao je u Zagrebu, gdje je i pohađao osnovnu školu kao i gimnaziju. Tijekom studija filozofije i književnosti na Zagrebačkom sveučilištu, izabran je za studenta prorektora 1970. godine. Igrao je važnu ulogu u studentskom pokretu te je, nakon Karađorđeva 1971., uhićen i 1972. osuđen na trogodišnju kaznu zatvora koju je izdržao u Lepoglavi.
Godine 1993. radi na osnivanju Hrvatskog helsinškog odbora (HHO) i postaje njegov prvi predsjednik. Godine 1996. potiče i vodi prosvjed u korist Radija 101 održan na Trgu bana Jelačića. Čičak je bio aktivan i u Novinarskom društvu. Osam godina bio je član skupštine Društva novinara, četiri godine član izvršnog odbora, predsjednik komisije za međunarodne odnose Novinarskog društva i predsjednik najvećeg ogranka novinarske organizacije – slobodnih novinara.
Kao kolumnist 1982. godine nagrađen je nagradom Stefanel, istovremeno kada i uredništvo Feral Tribune-a, 22. siječnja 1998. g., dobiva prestižnu nagradu Bruno Kreisky koja se dodjeljuje za zaštitu i promocanju ljudskih, istu nagradu je 1995. dobio Nelson Mendela. 1999. godine Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta" nagradilo ga je nagradom Sveti Sava, za poseban doprinos u zaštiti ljudskih prava srpske nacionalne manjine.
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović odlikovao ga je u prosincu 2021. godine Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, za izniman doprinos neovisnosti i cjelovitosti Republike Hrvatske te izgradnji i napretku hrvatske države sudionike Hrvatskog proljeća.
