Prema podacima prikupljenima početkom 2017. godine, u Hrvatskoj je izgrađeno oko 16.800 stambenih zgrada s četiri ili više katova, ali bez lifta. Procjenjuje se da se u njima nalazi oko 160.000 stanova u kojima obitava približno 750.000 stanovnika.

U vrijeme gradnje tih zgrada, stanove su kupovale ili dobivale mlade obitelji s djecom. No, danas su u tim stanovima smješteni ljudi u ozbiljnim godinama, kojima nedostatak dizala predstavlja ogroman problem. Stoga su Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska udruga za dizala i Koordinacijski odbor društava i udruga HP i HT umirovljenika Hrvatske ponovno inicirali program Dostupnost do stana - ugradnja dizala u višestambene zgrade, koji bi se sufinancirao s 85 posto bespovratnih sredstava iz fondova Europske unije.

Neće sve zgrade dobiti lift

Taj je program bio pripremljen još u prethodnom financijskom razdoblju od 2014. do 2020. godine, ali zbog njegova završetka nikad nije izveden. Ovoga je puta Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova EU, pa bi program trebao biti uvršten za financiranje europskim novcem u razdoblju do 2027. godine, piše Jutarnji.

Na prošlotjednom predstavljanju inicijative istaknuto je kako u 20 posto visokih zgrada neće biti moguće ugraditi dizalo zbog raznih građevinskih razloga, kulturne i spomeničke zaštite te neuspjelog dogovora suvlasnika. Tako bi trebalo biti ugrađeno svega 13,500 dizala, a za veći dio projekata, prema Zakonu o gradnji, nije potrebna građevinska dozvola, već samo glavni projekt.

U anketi iz 2017., predstavnici suvlasnika u svega 10.500 zgrada pokazali su interes za ugradnju lifta. Te su godine napravljeni i okvirni izračuni, kojima bi prosječni troškovi svih radova na ugradnji koštali oko 350.000 kuna, s time da bi iz fondova EU bilo financirano 85 posto, a iz kredita suvlasnika ili pričuve preostalih 15 posto.

Brojne prepreke

Iako je ministrica regionalnoga razvoja i fondova Europske unije Nataša Tramišak izjavila da je pronašla dva modela prijave takvih projekata na fondove EU te ujedno pozvala gradove da pripomognu u sufinanciranju, realizacija ovog projekta suočena je s brojnim preprekama.

Prije svega riječ je o suvlasničkim odnosima, zatim o prikupljanju suglasnosti suvlasnika te stanju u pričuvi zgrade. Tu su još i prostorna i građevinska ograničenja, ali i činjenica da su u međuvremenu poskupjeli građevinski radovi i materijali, pa ranije procijenjenih 350.000 kuna neće biti dovoljno za ugradnju jednog lifta.