Otkako je u Hrvatskoj zabranjeno pušenje u lokalima, izlasci i provodi u Bosni i Hercegovini su postali cijenjeni, barem iz perspektive onih koji nakon večere vole “zapaliti”. S dolaskom pandemije koronavirusa i zatvaranjem ugostiteljskih objekata, BiH i Srbija su postale meka za izlaske mladih Hrvata. Doduše tamo kafići rade do 22, odnosno 20 sati, pa pravog osjećaja zabave nema. No, svi oni koji odu “na skijanje” na Jahorinu ili Kopaonik vraćaju se kući s potvrdama da su zdravi.
“S društvom sam ovih dana boravila na Jahorini. Odlično smo se zabavili, danju skijali, a navečer tulumarili u tamošnjim lokalima koji rade do deset, što je pomalo apsurdno, jer se teoretski i do 22 sata može dogoditi isto što i u ponoć ili dva ujutro, no dobro; u svakom slučaju, prije povratka svi smo se u hotelu testirali i s potvrdom da smo ‘virus COVID free’ mirno ušli u Hrvatsku”, potvrdila je za Slobodnu Dalmaciju splitska poduzetnica i bivša missica Biljana Mančić, koja napominje da je svoj test platila 65 eura, a da je ostala u hotelu više od pet noći dobila bi ga besplatno.
Vlasnica agencije za organizaciju zabavnih događaja i starleta Gianna Apostolski mišljenja je kako je zabava nakon koje slijedi testiranje na koronavirus, zapravo odgovorna. I ona se protekloga vikenda vratila s “produženog vikenda” u BiH.
“Ljudi moji, tamo je sve puno Splićana, Trogirana, Zagrepčana! Jahorina, Sarajevo i Blidinje su centar zabave, drugi svijet! Doduše, lokali zatvaraju u deset navečer, ali ‘after ski-partyji’ počinju već iza pet popodne, kad se uhvati prvi mrak, pa se tako svi opet zabavimo i do sita isplešemo”, navodi Apostolski.
Rupe u pravilima
Zbog prirode svog posla, ona surađuje s event menadžerima i ugostiteljima iz susjednih zemalja. Tvrdi kako dosta Hrvata po zabavu ode i u Beograd, iako je tamo ponuda nešto slabija. Napominje kako bi klubovi u Bosni ubrzo mogli početi raditi do ponoći. Očekuje da njeni prijatelji i poslovni partneri dođu iz Beograda na njen projekt “My Global Fashion Awards”, koji je najavljen za 9. lipnja na otočiću Tijatu kod Vodica.
“Zdravlje je imperativ, zato držim da je bolje fino se ‘ispuvat” u susjedstvu, platit’ test i mirno doći doma, pa bez straha sjesti na ručak u društvu starijih ukućana. Karta kanta, test garantira da smo se vratili uredni i neopasni za okolinu”, tvrdi Apostolski.
No, čini se da je iz susjednih zemalja, unatoč svemu, lakše uvesti koronavirus, nego sir i salamu, odnosno “kvarljivu robu”. Naime, prema propisima, pravo na prelazak granice iz BiH bez testa imaju studenti koji studiraju u Mostaru, a među njima ima i dosta Hrvata te osobe koje rade u pograničnim područjima. tako studenti rok od 12 sati mogu iskoristiti, primjerice da se nakon ispita “ispartijaju”, a potom vrate kući bogatiji za nova prijateljstva i uspomene, a možda i virus.
“Kad odem na faks u Mostar, uvijek iskoristim i priliku za izlazak. Bude nas i po desetak, skupimo se, jedemo i pijemo po prepunim lokalima u kojima nas poslužuju konobari pod maskama. To mi je malo smiješno jer nitko od gostiju nema masku, a znamo sjediti doslovce ‘jedni po drugima’. Često ostanemo i koji dan duže, kao i radnici; nama se progleda kroz prste na granici. Hvala im za to”, govori jedna studentica iz Splita.
Tako po staroj narodnoj poslovici: “Gdje prestaje logika, počinje Bosna i Hercegovina”, brojni građani Hrvatske unatoč epidemiološkim mjerama i kaznama vrate svoj život barem malo u normalu.
