Kako javlja Glas Slavonije, oduvijek vrlo pitomo i privlačno, smješteno uz županijsku cestu, Marjančaci su idilično selo u kojemu poželi živjeti svatko tko ga je bar jednom posjetio.
Šorevi, crkva, vatrogasni dom...
To potvrđuju i mladi Marjančačani, koji su posljednjih godina ulaz u selo ukrasili svojim novim, suvremenim kućama, na prostoru na kojemu se zbog velikog interesa mladih ljudi za građevinskim zemljištem morao mijenjati i Prostorni plan Grada Valpova. Širok šor koji otvara ulaz u selo nastavlja se uređenim i održavanim okućnicama, mnoštvom cvijeća i zelenila, na kojemu se šarene dječja igrališta ispunjena smijehom i vriskom… Središte sela diči se filijalnom crkvom svete Marije Magdalene, čiji se crkveni god slavi sutra, 22. srpnja, a koja je prije nekoliko godina temeljito obnovljena i dotjerana. U neposrednoj je blizini društveni i vatrogasni dom s prodavaonicom, koji je u večernjim satima omiljeno okupljalište starih i mladih.
Selo omeđuje rijeka Vučica, koja je za vrućih ljetnih dana kupalište i odmaralište mnogih generacija Marjančaca, ali i susjednih Belih sela. Oko Vučice je s godinama izraslo pravo malo vikend-naselje, u kojemu je, naravno, glavna aktivnost uživanje, rekreacija i odmor.
Najpoznatiji mještanin - Kefa
U takvim okolnostima, samo pet kilometara od središta Valpova i dva kilometara od najvećih gradskih trgovačkih opskrbnih centara, Marjančaci sa svojim mirom u neposrednoj blizini grada pravi su magnet za sve one koji žele uživati u čarima seoskog života. U selu je samo 350 stanovnika u stotinjak kućanstava, a mještani tvrde da je istinska tajna ljepote života u ovom selu zajedništvo njegovih stanovnika, međugeneracijsko poštovanje te činjenica da su svi oni čvrsto povezani rodbinskim ili kumovskim vezama.
Tu priču potvrđuje i jedan od najpoznatijih stanovnika Marjančaca, poznati zaljubljenik u folklorno nasljeđe Šokadije te plesni voditelj HKUD-a Valpovo 1905. Josip Štefić–Kefa (38).
'Drago mi je što radim u susjednom Valpovu, ali još sam sretniji kada dođem svojoj kući u Marjančace, gdje u društvu rodbine, prijatelja i susjeda istinski uživam, jer život ovdje ima neki poseban čar', kaže najmlađi dobitnik javnog priznanja Grada Valpova za velik doprinos očuvanju tradicijske baštine.
Mali Pariz
Kaže da uz sve uvjete koje pružaju Marjančaci, sa svim infrastrukturnim priključcima na kojima bi im mogao pozavidjeti i neki veći grad, nikada nije razmišljao o odlasku iz svog rodnog sela. S neskrivenim veseljem promatra nove, mlade generacija kako se u ovom selu žene, zasnivaju obitelji, dobivaju djecu i – ostaju u Marjančacima, koje već desetljećima nosi titulu jednog od najuređenijih sela u Valpovštini i koje je zbog toga dobilo i kolokvijalni naziv Mali Pariz.
Tridesetogodišnji Ivan Kokić jedan je od takvih svijetlih primjera. On se zajedno sa suprugom, rodom iz Bizovca, i dvoje djece u dobi od 10 i 2,5 godina prošle godine uselio u novosagrađenu kuću na ulazu u selo. Poručuje da ga za ovo mjesto vežu iznimno lijepa sjećanja na djetinjstvo, kakvo bi želio da ovdje prožive i njegova djeca i zato je unatoč mogućnostima preseljenja i bolje zarade u nekoj drugoj državi odabrao ostanak te miran i ugodan život u slozi sa svojim roditeljima, rodbinom i sumještanima, kakav ne može kompenzirati nikakva zarada.
'Svi se družimo'
Na isti način razmišlja i njegov kum Matija Vidaković (30), koji trenutačno sa suprugom i dvoje male djece živi u roditeljskoj kući, a jednoga bi dana također volio imati svoju kuću, ali isključivo ovdje u Marjančacima.
'Ovdje se svi međusobno druže: od 7 do 77 godina, igralište je uvijek puno djece, svi sve poznaju, sloboda je neograničena i uvijek možeš računati na nekog ako ti zatreba pomoć. Ima li bolje definicije od ove za sretan i ispunjen život? Prema mom mišljenju - nema!, ispričao je za Glas Slavonije ovaj zaposlenik TEO-a Belišće, jedan od brojnih mladih ljudi iz Marjančaca koji imaju posao i zadovoljni su.
I u crkvi i na klupici pred kućom
Pogled na zadovoljne ljude, posebice mlade, koji su angažirani u KUD-u Šokadija Ivanovci - Marjančaci - Zelčin, koji su od malih nogu aktivni u DVD-u Marjančaci i koji zajedno s roditeljima, djedovima i bakama redovito nedjeljom i blagdanima ispunjavaju njihovu filijalnu crkvu, a svaki se dan druže ispred obiteljskih kuća, čini ponosnom i predsjednicu Vijeća Mjesnog odbora Marjančaci Pamelu Kokić.
I ona je pripadnica mlađe generacije koja shvaća važnost mirnog i sigurnog života u selu desetak minuta udaljenom od Valpova, u koje većina mještana najčešće ide biciklom. Kaže da ne može sa sigurnošću reći je li činjenica što su svi mladi u selu zaposleni tek splet sretnih okolnosti, ali sigurno je da su zajedništvo, sloga i razumijevanje u velikoj mjeri utjecali na stanovnike Marjančaca da iseljavanje u potrazi za boljom zaradom ne pretpostave životu u svom Malom Parizu. Mladi se žene i ostaju u selu, koje desetljećima nosi titulu jednog od najuređenijih u Valpovštini.
