U Hrvatskoj svake godine baci se nevjerojatnih 400.000 tona hrane, a dobar dio toga mogao bi se iskoristiti. To je poraznije tim više ako se zna da više od 20 posto hrvatskih građana živi na rubu siromaštva, pri čemu mnogi preživljavaju zahvaljujući pučkim kuhinjama. Iako je prije četiri godine ukinut PDV na donacije, količina hrane koja se kroz pomoć prosljeđuje i dalje je premala. Uz to što je socijalni, također je i veliki ekološki problem, javlja RTL.
U svijetu se baci trećina sve proizvedene hrane. "Ako govorimo u brojkama, to vam je svake godine milijardu i 300 milijuna tona. Dakle, jako velika količina. U Europskoj uniji se svake godine baci 88 milijuna tona hrane, što je također jako puno. Za Hrvatsku nemamo točne podatke koliko se hrane baci, ali ono što znamo je da na odlagalištima završi oko 400.000 tona otpada od hrane", rekla je Branka Ilakovac iz Centra za prevenciju otpada od hrane.
Pučka kuhinja
Svaki peti stanovnik Hrvatske izložen je riziku od siromaštva i ne zna hoće li svaki dan imati što jesti. Njih 300-350 zna da su im u pučkoj kuhinji Caritasa župe sv. Antuna Padovanskog vrata uvijek otvorena.
"Svi oni koji dođu svaki dan u 13 sati dobit će topli obrok. Mi se sada nalazimo ranije, jer svaki dan u 12 sati imamo tzv. vanjsku podjelu hrane, to su one donacije koje dobijemo taj dan i onda ih našim korisnicima koji dolaze ovamo podijelimo i oni tu hranu nose kući. Tako da mi imamo dvije razine podjele. Prva razina su te donacije koje dobijemo u hrani u 12 sati i topli obrok u 13 sati u prostoru pučke kuhinje", rekao je za RTL fra Vladimir Vidović iz pučke kuhinje Caritasa župe sv. Antuna Padovanskog.
Sva hrana je donirana ili kupljena prikupljenim novcem, a u sve su uključeni veliki trgovački lanci, Grad Zagreb, kao i građani te volonteri. "Nakon mog trećeg dolaska razmišljala sam jer su me moji prijatelji isto ovako pitali kako sam se odlučila na to, onda sam rekla da sam osjetila potrebu i da sam htjela upoznati takve osobe. Pričala sam im kako mi ne poznajemo ljude na ulici, kako ne znamo ima li taj čovjek nešto za jelo ili ne i ima li gdje spavati", rekla je volonterka u pučkoj kuhinji Snježana Beri.
"Ovi što bacaju hranu, znači da im ne treba. Svašta im čovjek može reći ili napraviti, ali Bože, valjda vidiš što rade, pa daj ju nekome", rekla je Nevenka. "Sad kad uđem u dućan i kada uđem u jedan od shopping centara i kada vidim kako se pune te košarice i kako je većina tih košarica beskorisna, samo je to neka naša potrošačka potreba", rekla je Snježana.
Pravilnik o doniranju hrane
Koordinator platforme Mreža hrane, Zoran Grozdanov je predvodio bitku za skidanje PDV-a na doniranu hranu, koju su dobili još 2015. "Imamo te brojke, ali ne možemo to usporediti: je li doniranje hrane povećano zbog PDV-a jer se to prije nije brojilo. Od 2016., 2017. i 2018. imamo te podatke i tu brojka stagnira između 9 i 10 milijuna kuna. To zvuči puno, ali je to puno premalo u odnosu na mogućnosti doniranja hrane".
On surađuje s Ministarstvom poljoprivrede kako bi imali učinkoviti sustav doniranja i distribucije hrane. Sada postoji Pravilnik o doniranju hrane, ali još se čekaju konkretni koraci. "Oni su zapravo počeli s pilot-projektom koji traje godinu dana, IT sustav za doniranje hrane koji je jedna web stranica na koju donatori mogu, umjesto da zivkaju uokolo kada imaju hranu, mogu samo prijaviti količinu hrane koju imaju, gdje imaju i onda vide to posrednici socijalne samoposluge i mogu se dogovoriti da pokupe tu hranu", rekao je Zoran.
Akcija u Rijeci i banka hrane
Zoranovi sugrađani, Riječani iz Kluba mladih osmislili su akciju Puna borša, dok sustav ne profunkcionira. "Naš neki idejni moto bio bi: ako imaš, donesi, ako ti treba, uzmi. Dakle, svatko tko je kupio previše, ima neku robu doma koja je pred istekom roka trajanja, može doći ovamo, donijeti, pomoći onima kojima treba više nego njima", rekla je Tesa Soldičić iz Kluba mladih Rijeka.
To je hladnjak u koji svatko može nešto donijeti ili iz njega uzeti. "Oči su uvijek gladne, uvijek kupimo previše, više nego što nam je potrebno. Ali zato ima onih kojima je hrana potrebnija. I ovo je jedan lijepi način na koji možemo pomoći", rekla je Tesa.
Možda će ovakve akcije biti manje potrebne jer se čeka pokretanje banke hrane, taj projekt bi mogao zaživjeti do kraja iduće godine. "Ta struktura koja se sada gradi, to je nevidljiv proces, to nije neki proces koji u mjesec, dva dana može pokazati neko povećanje donirane hrane, međutim to je proces koji bi mogao dati uvjete za to da za dvije, tri godine mi ne govorimo više o ovim temama", rekao je Zoran.
Ekološki problem
Riječ je također i o ekološkom pitanju, pa su u Udruzi ZMAG, nedaleko od Zagreba, prije 20 godina pokrenuli takozvano reciklirano imanje Vukomerić. "Mi smo svi urbana djeca i mi smo svi aktivisti. Sve je danas očitije da sustav, ekonomski i politički, ne ispunjava potrebe običnih ljudi, ali ovdje imaju problema s alternativom, ljudi imaju problema s odgovorom, a što da se radi, koje je rješenje? Iz tog nekog, prije mnogo godina, dječačkog poriva, da je drukčiji svijet moguć, mi smo došli ovamo kako bismo pokazali ljudima da je moguće", rekao je Dražen Šimleša iz udruge Zelena mreža aktivističkih grupa.
Svjesni problema tzv. "food wastea", ne proizvode gotovo nikakav otpad od hrane. "Otpad od hrane uopće ne bi trebao postojati i on je zapravo jedan od velikih problema na našim odlagalištima, a od njega možemo dobiti vrlo kvalitetni resurs za novi ciklus proizvodnje, znači možemo dobiti kvalitetan humus za obogaćenje našeg tla. Tako da mi sve svoje otpatke iz kuhinje koji se mogu kompostirati stavljamo u dva naša kompostera, na dvije lokacije", rekao je Dražen.
Kućanstva, a ne restorani ili dućani, najviše bacaju hranu, u Hrvatskoj 77 posto, u Europi 53 posto. Gomilanjem takva otpada na odlagalištima oslobađa se amonijak koji ima potencijal stakleničnih plinova, 20 puta veći nego ugljikov dioksid. "75 kg otpada hrane po osobi, toliko na godinu proizvede svako kućanstvo. Sada govorimo isključivo o otpadu koji proizvedu kućanstva. 75 kg - svatko od nas", rekla je Branka iz udruge Centar za prevenciju otpada od hrane.
Na recikliranom imanju hranu sami uzgajaju, rade edukacije o samoodrživosti, podupiru lokalnu proizvodnju. Bave se i organskim vrtlarenjem, ekološkim graditeljstvom i aktivizmom, održivim razvojem i međuljudskim odnosima.
