Tužan tjedan je iza nas, tjedan u kojem su maskirane pizde ubile sirotog Salopeka, u kojem je novi slučaj obiteljskog nasilja zgrozio Zagreb, u kojem se Glavaš slika s Hitler vinima, u kojem politički populizam dolazi do svojeg vrhunca. A šteta, toliko je lijepih stvari oko nas, samo da ih ne zasjene ovakve nakaradne vijesti. Toliko Alke, i lađara, i suza Sv. Lovre, toliko potencijala da budemo uređena zemlja lijepih vijesti. A ne ide, ne ide nikako. Kome truli karijesi, a kome mudri umnjaci, pročitajte u još jednom pregledu tjedna.
Zašto mi kao nacija teško pomičemo ignorantske guzice?
U Zagrebu gradu, tamo negdje na Samoborskoj cesti, pijani partner zamlatio bolju polovicu. Tragična stvar, je li tako? Navodno je i sirota pokojna žena bila u alkoholiziranom stanju. Navodno je riječ o problematičnom paru, koji se upoznao za trajanja programa odvikavanja od cuge. Sve je to u rubrici 'navodno', a meni stvar nije ništa manje tragična. Dapače, još kad čujem da su susjedi noćima prije ubojstva zvali policiju zbog buke, vike i glasne muzike, a na samu noć ubojstva, dok je žena zapomagala u smrtnoj nevolji, čujem da tada dragi susjedi prstom nisu maknuli. Čitaš takve vijesti i okreće ti se želudac. Nacija radi frku zbog činjenice da Doris Pinčić tresne po guzi svoje voljeno dijete. Oko takve pizdarije nacija radi frku, a kada uz jutarnju kavu u rubrici crne kronike nacija pročita vijest o nasilniku koji pijan iskasapi vlastitu ženu, bez da susjedi makar za milimetar pomaknu svoje ignorantske guzice, onda nacija samo promrsi – Isuse…. – i nastavi listati novine. Sram nas može biti, sve redom. Tom monstrumu neću ja davati trule karijese, dat će mu sudac, nadam se, trideset godina robije, a susjedima, policiji, socijalnim službama i trulom sustavu dajem tri odvratno trula karijesa.
Kuda ići početkom kolovoza?
Lijepo je prošlog tjedna biti dijelom Dalmacije, za sve lokalce i sve nas koji ljeti uživamo u ovim prekrasnim krajevima. Zaista čovjek ima što vidjeti, ima kuda otići. Hoćeš na Neretvu, gledati kako jure stasiti lađari, ili do Sinja, uživati u tradiciji alke, ili ćeš na mosorsku zvjezdarnicu, brojati suze Sv. Lovre. Prvi dio kolovoza je zaista bogat događanjima, i prokleti bili zato što ne znamo urediti ovu zemljicu da bude ugodna svakome. Svim tim čudima juga, u proteklom tjednu, idu dva mudra umnjaka.
U kojoj fazi kamenog doba smo mi to zaglavili?
Branimir Glavaš pije vina s Hitler etiketom, pije ih, tuče selfije, pa ih valja po društvenim mrežama. Nema se čovjek što baviti Glavaševom glavom, nema se tu što secirati i analizirati, nema smisla razglabati kakve on to poruke šalje i kome, sasvim je evidentno da se tu radi o teškoj pomrčini, i nije to slučaj za novine, već za promatranje u nekim dobro čuvanim znanstvenim institucijama. Nije više bitno kakve selfije objavljuje Glavaš i njemu slični, sada je svima jasno da takvo nakaradno ponašanje nikada nećemo iskorijeniti nikakvom edukacijom, niti radom sa zajednicom. Pitanje je samo što radi pravosuđe i policija, a bojim se da ne rade ništa. U neku ruku, meni je drago što Glavaš i glavaši rade takve pizdarije, milo mi je što se skandiraju epopeje o spremnosti na dom, baš mi je nekako drago, jer to valjda mora osvijestiti sve one koji su u zabludi, one koji misle da smo država druge dekade dvadeset i prvog stoljeća. Ljudi moji dragi, nismo, probudite se, još smo negdje u kamenom dobu. Tri trula karijesa, da trulija ne mogu biti.
Mogu li mediji ipak zbiti redove?
Ubijen je Tomo Salopek, ubile ga maskirane pizde, u ime boga u kojeg niti sami ne vjeruju. Jedino u što vjeruju su pare, nafta, moć i putene djevice koje snube u prljavo vlažnim snovima. I premijer nam se obratio neposredno nakon tragedije. Nakon niza dobrih državničkih govora u posljednjih nekoliko mjeseci, desilo mu se da baš i ne briljira. Bilo je tupana koji su očekivali da će valjda objaviti nove križarske ratove, što je van pameti. Naravno da Milanović nije otišao toliko daleko, ali opet, propustio je naglasiti kako ti monstrumi veze nemaju s idejom Islama, i zaboravio je pozvati ljude da smire strasti i ne počnu s nekakvim suludim revanšizmom protiv sasvim nevinih ljudi. U čitavoj toj mučnoj priči ostaje jedna svijetla stvar, a to je jedinstvo medija u ne objavljivanju fotografija egzekucije. Svi su bili jedinstveni, i svaka im čast. Mediji, evo vam jedan mudri umnjak.
Snima li Kolinda kakav mjuzikl?
Kolinda je čitav tjedan hodala po Splitu i Dalmaciji. Furala je katamarane, obilazila babe na placu, recitiralo joj pjesme, obasipalo je cvijećem. Prelistao sam jučer Slobodnu Dalmaciju i vidio njen oglas preko čitave strane, zahvaljuje se naša predsjednica plaćenim oglasom građanima Splita, zahvaljuje se na toploj dobrodošlici. Zaista ne kapiram o čemu se tu radi, ne mogu prokljuviti što pogoni tu dragu i simpatičnu gospođu na takve postupke. Da se možda nije napikirala na mjuzikl? Hoće li se snimati nešto na foru Evite Peron, hoće li Kolinda zapjevati s kakvog balkona? Ali vraga, kada malo bolje razmislim, i Bandić šmrkom pere ulice, ponaša se prilično slično, i eto ga već petnaest godina dobiva izbore i nitko mu ništa ne može. Očigledno, raja voli takve populiste, pa neka joj, neka hoda okolo i neka je obasipaju cvijećem, ostat će na vlasti puna dva mandata, svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje. E moj narode, evo ti jedan truli karijes.
