Davor Bernardić ne ističe se samo zbog svojih iznadprosječnih 195 centimetara visine, već i zbog činjenice da se pozicionirao na čelu najjače oporbene stranke s nepunih 37 godina. I sad, četiri godine kasnije, bori se kako bi postao hrvatski lider. Najmlađi je od svih lidera glavnih političkih opcija (Škoro je stariji gotovo 18 godina, Plenković 9, a Petrov nekoliko mjeseci).
Samo, činjenica da ga ljudi ili vole ili ne vole može biti izniman teret. Sredine kao da kod njega nema i u politici treba biti iznimno jak kako bi se to pretvorilo u prednost. Možda zato prije parlamentarnih izbora toliko zaoštrava retoriku, do te mjere da bi mogao imati problema na hrvatskim sudovima. Ali, teško bi itko mogao reći da je to nepromišljeno. Čini se, kod Bernardića nekontrolirane nepromišljenosti nema, mada ima promašenih PR poteza (sjetimo se "Zagreb je lijep po kiši", slikanja s kupusom...).
Politička obitelj
Politika je nekako oduvijek sastavni dio njegova života. Jednostavno, ona prati obiteljsku povijest. Davor Bernardić rođen je u Zagrebu 5. siječnja 1980. u obitelji javnog službenika Damira i medicinske sestre DragiceTešo. Ima i dvije godine mlađeg brata Darka. Djedov brat s očeve strane, Ivan Bernardić, bio je istaknuti član Hrvatske seljačke stranke, koji je bio jedan od organizatora prosvjeda u Zagrebu protiv karađorđevićevskoga režima nakon atentata na HSS-ove zastupnike u beogradskoj Narodnoj skupštini.
Pa je tako dana 1. prosinca 1928., na dan planirane proslave ujedinjenja, s prijateljima izvjesio tri crne zastave na zagrebačku katedralu. U Kraljevini Jugoslaviji bio je osuđen na 15 godina zatvora, a na slobodu je izašao 1939., nakon odsluženih deset godina. Režim NDH osudio ga je na tri godine zatvora jer je bio u vezi s Lorkovićem i Vokićem, a i sukobio se s Milom Budakom. Iako je za rata pripadao lijevoj frakciji HSS-a, komunisti su ga nakon Drugog svjetskog rata zbog suradnje s Marijom Radić, udovicom Stjepana Radića, osudili na 12 godina zatvora. Bernardićev djed Josip, podrijetlom iz Duge Rese, također je bio član HSS-a, progonjen tijekom jugoslavenskog komunističkog režima, zbog čega se iselio u Austriju. Dok su s očeve strane članovi bili demokršćanski orijentirani, djed i baka s majčine strane su bili jugoslavenski partizani i podupiratelji komunizma; djed Teodor bio je iz Pakraca, a baka Kata iz Perušića u Lici.
Obrazovanje
Već ti detalji iz obiteljske povijesti nekako pojašnjavaju stvari i sugeriraju zašto se Bernardić odlučio ući u politiku, iako je završio Tehničku školu Ruđera Boškovića u Zagrebu, a potom i fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, gdje je bio proglašen studentom generacije zahvaljujući prosjeku ocjena 4,95 po završetku studija 1998. Fizika mu je, naravno, omiljeni predmet. U njoj je 1996. i 1998. bio državni prvak, a 1997. doprvak. Bio je i član reprezentacije na međunarodnim natjecanjima. Teški životni uvjeti primorali su ga da od 14. godine radi, ali, kako sam kaže, tako je stekao radne navike i čvrstinu.
Tu su čvrstinu poljuljale životne tragedije. Otac mu je preminuo 1998. Iste te godine umro mu je i djed. Bez majke, koja se godinama borila s teškom bolesti, ostao je 2009.
Na privatnom planu, donedavno je postojala samo jedna osoba u njegovu životu. Nakon devet godina veze, 2011. se vjenčao s Irenom Coljak, ali razveli su se prošle godine. Nemaju djece.
Aktivan član stranke
U SDP-u se aktivirao na sve moguće načine još kao 18-godišnjak te se brzo uspinjao jer nije bježao ni od kojeg posla, koliko god se nekima činio težak ili sramotan. Lijepio je plakate, prosvjedovao, napadao vladajuće i nije se libio stati u prvi plan.
Od 2008. do 2010. obnašao je dužnost predsjednika Foruma mladih SDP-a Hrvatske. U svibnju 2010. postajepredsjednik Gradske organizacije SDP-a Zagreb. Od 2008. do 2012. član je Glavnog odbora SDP-a Hrvatske, a od lipnja 2012. član Predsjedništva SDP-a Hrvatske.
Predsjednik je Gradske skupštine Grada Zagreba od siječnja 2012., te saborski zastupnik od 2008. godine. U 6. Sazivu Hrvatskog sabora bio je član Odbora za razvoj i obnovu, Odbora za pravosuđe, Odbora za obitelj, mladež i šport te Odbora za međuparlamentarnu suradnju, a u 7. sazivu potpredsjednik Odbora za informiranje, informatizaciju i medije te član Odbora za lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.
Osim raznih političkih gafova, u javnosti je odjeknula afera kada je vozio u alkoholiziranom stanju iz 2016. Napuhao je 0,95 promila alkohola u krvi. Za to se ispričao javno. No, nije to kraj afera s kojima ga se povezuje...
Nije sam financirao školovanje u školi Cotrugli, već je do svoje MBA diplome došao putem stipendije koju ta škola svake godine dodjeljuje određenom broju polaznika. Problem je bio u tome što nije otkrivao kako je platio školarinu od otprilike 260.000 kuna. Kao zastupnik nije tražio dopuštenje Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, niti je objasnio zašto je tražio stipendiju s obzirom na primanja koja je imao.
U oko upada i činjenica da živi u bratovom stanu od 42 kvadrata, što nerijetko koristi kao argument u obračunima s HDZ-om, odnosno, onim članovima koji su optuživani za malverzacije s nekretninama ili općenito zamračivanje imovine koju posjeduju.
Međutim, afera sa stipendijom baca sjenu na njegove prozivke vladajućih za korupciju, a Bernardić muku muči i u argumentiranju svojih stavova u javnosti. Često se, naime, u javnim nastupima spetlja, ostavlja dojam štrebera koji je naučio napamet što treba govoriti i djeluje neuvjerljivo kad podiže ton ili mora improvizirati. Ujedno, prečesto se ispričava za svoje postupke, umjesto da ih u maniri političara "ofarba" na prihvatljiviji način.
Mada mnogi smatraju da je zapravo najveći uteg SDP-u i oporbi jer ga većina građana jednostavno ne može zamisliti kao lidera cijele zemlje, on jest lider najveće stranke Restart koalicije te se nametnuo kao jedini kandidat koji bi mogao zamijeniti Andreja Plenkovića u Banskim dvorima, ostvari li lijeva opcija pobjedu.
