Pamtite li rujan 2017?
E upravo smo tog rujna, prije skoro tri godine naučili značenje riječi kurtoazija, ali i shvatili što nam se sprema danas, kada će Davor Bernardić povesti svoj SDP u nove, parlamentarne izbore. SDP-ov saborski zastupnik Bojan Glavašević tada je javno kritizirao svog stranačkog šefa Davora Bernardića zbog čestitke povodom vjenčanja neonacista Velimira Bujanca. Rečeni svoj neonacizam niti ne skriva, deklarira ga javno, jasno i glasno, ako mi ne vjerujete imate sve crno na bijelo (čuj mene, na bijelo), u njegovoj emisiji.
"Žao mi je što je Davor dao prednost kurtoaziji nad sadržajem. Velimir Bujanec predstavlja sve protiv čega se SDP bori i protiv čega će se boriti", napisao je tada Glavašević, a Bernardić je tada, odgovarajući na novinarski upit, ustvrdio kako mu je "žao ako su dvije kurtoazne riječi vezane isključivo uz njegovo vjenčanje pretvorene u takav skandalozan sluča". Sjetio sam se te zgode danas kada su se poklopila dva zgodna datuma iz povijesti.
Skandal u palači
Daleke 1933. godine, u mjesecu svibnju,
Veliku Britaniju potresao je prvorazredan skandal. Naime, Buchinghamska palača, njena administracija pokušala je umanjiti značenje poprilično skandalozne snimke koja je procurila u javnost, a radilo se o privatnom filmu u kojem današnja kraljica, koja je tada imala sedam godina, diže desnicu u znak nacističkog pozdrava. Danima su se bijesna javnost i mediji koji su kampirali pred palačom, pokušavali domoći izjave, no stvar je prikazana kao šala i na kraju kao kurtoazija, jer su mlađahnu kraljicu pripremali na možebitni bilateralni susret sa vrhom Trećeg Reicha u bliskoj budućnosti.
Pa je vježbala nacistički pozdrav.
Simpatije prema nacističkim idejama
Kurtoazija je bila riječ koju su tada upotrijebili kraljičini glasnogovornici pravdajući mlađahnu vedetu izjavama kako ona zbilja nema nikakvih simpatija prema nacizmu, no istina je, a javnost na otoku je dobro znala, bila kudikamo suhoparnija i dijametralno drugačija. Tadašnja aristokracija Britanije itekako je gajila simpatije prema idejama koje su zastupali nacisti, a neki zastupnici u parlamentu Velike Britanije otvoreno su naglašavali svoju naklonost fašističkim idejama. Nekoliko godina kasnije, ta će se naklonost jasno i artikulirati, sumnjivim Britanskim ponašanjem kod pripajanja Austrije Njemačkoj i izostanak reakcije na tada već znatan pogrom Židova u Trećem Reichu.
Visoko britansko društvo imalo je, osim političkim veza i one građanske, ljudske i nije tajna da je veliki dio aristokracije na privatnim druženjima i zabavama čak i razgovarao na njemačkom jeziku, a kulminacija je svakako bila iza Olimpijskih igara 1936. godine kada sam Hitler sklapa unosne poslove sa engleskim tvrtkama u vlasništvu krune. Sama mlada kraljica neposredno prije zahlađenja odnosa provodi cijelo ljeto u Münchenu, a jedan od apologeta nacizma bio je i urednik tada najčitanijih britanskih novina Daily Maila - Lord Rothermere.
Kurtoazija koja je neke stajala glave
Nacistički pozdrav mlađahne kraljice "iscurio" je u javnost u nesretan trenutak, nekoliko dana poslije službenog vjenčanja nekolicine najutjecajnijih nacista koji su zajedničku ceremoniju okrunili dolaskom samog Führera. Da nevolja bude veća, tim vjenčanjima prisustvovao su i izaslanik kralja Edwarda VIII, kao i Wallis Simpson, kraljeva ljubavnica. Pronjemački stavovi nisu bili nikakva novost, ali su naljutili radnički dio britanske javnosti i tadašnju ljevicu.
Londonom su bjesnili prosvjedi, štrajkalo se danima, i sam taj čin, kako ga je nazvala aristokracija, "kurtoazija stajao je po britanskim ulicama glava nekolicine prosvjednika, ali i nekoliko službujućih oficira njezina veličanstva. Taj, nazovimo ga flert s nacistima, ta kurtoazija, skupo je stajala mlađahnu kraljicu koja se u desetljećima nakon rata iznimno trudila da svoj kurtoazni gaf dobrano sakrije i bunkerira, najavljujući rigorozne mjere i oštre tužbe prema onima koji su širili takve neistine.
Na nacistički šarm nisu bili imuni ni Rusi. Iako ih je sam Hitler smatrao "nepismenom bagrom", "masom robova", a zarobivši kod Smolenska 27. srpnja 1941. 300.000 Crvenoarmejaca i tehničkim problemom kojeg treba hitno zbrisati s lica zemlje. Joachim von Ribbentrop i Vječeslav Molotov surađuju tijekom prvih predratnih godina, i imaju bliske odnose, a 1939. i potpisuju slavni sporazum "O prijateljstvu i granicama". Sam Staljin s Hitlerom dogovara sporazum o međusobnom nenapadanju. Staljin je očaran Hitlerom, a sovjetsku javnost očekivano konsterniranu dočekuje službena izjava Kremlja kako je taj sporazum čista "kurtoazija" i kako se ne treba mnogo osvrtati na to.
Kurtoazno pripajanje Sudeta
S Mussolinijem pak, kurtoazne odnose njeguju i Neville Chamberlain, francuski predsjednik Edouard Daladier, a kancelar Adolf Hitler uskoro baš pred nosom tim istim ljudima "kurtoazno" pripaja Sudete, zapadni dio Čehoslovačke naseljen pretežito Nijemcima. Kurtoazija se pokazala ubrzo kao vrlo zapaljiv pojam po sve one koji su koketirali s nacizmom. Hitleru je kako znamo, trebalo to vrijeme u kojima će kurtoazija biti službena državna politika, a strah od rata opravdanje za nju, no i Staljin je imao slične zamisli držeći se kurtoazije, jer je sporazumom Pariz – Moskva, potpisanim od strane francuskog generala Doumenca 21. kolovoza 1939. uradio istu stvar.
Kurtoazijom je opravdao svoj kukavičluk i strah.
Sklapanje sporazuma Molotova i Ribbentropa 1939. trebalo je, doduše propagandno i ideološki dobro objasniti. "Samo slijepci ne vide i samo potpuni šarlatani i lažljivci poriču da cilj ovoga nije obrana demokracije, slobode i neovisnosti malih naroda", u nevjerojatnom su proglasu svjetskom komunističkom pokretu poručili Josef Staljin i Georgi Dimitrov. Izručenje osam stotina njemačkih i austrijskih antifašista, koji su izbjegli u SSSR, a tada su kao gesta dobre volje izručeni Hitleru, bilo je, naravno, prešućeno.
Kurtoazija donosi poraz
Kurtoazija je kako vidimo iz povijesti odnosa politike prema nacizmu donijela samo jedno – poraz onih koji su sa nacizmom koketirali, i mnogi će danas kazati kako je upravo SDP izgubio zadnje izbore zbog kurtoaznog ponašanja prema desnici, koja će nakon njihova konačnog odlaska u opoziciju pretvoriti ovu zemlju u domoljubni kazamat, po sistemu tko nije s nama – protiv nas je.
Sjetio sam se tog rujna od prije skoro tri godine, i čovjeka koji je tada razvalio i ono malo što je ostalo od te stranke koja je izgubila izbore, ostavivši nekolicinu vazala koji su mu čistom borbom za vlastitu egzistenciju lizali dupe. Davor Bernardić je zadržavao vlast u stranci mičući svoje stranačke kolege sa svojih lista i pravdajući se kako isti nisu platili članarinu, Davor Bernardić poticao je veću aktivnost u lokalnim zajednicama na način govoreći im da su lijeni, i da je to odlika pripadnika stranke koji ne slušaju pozorno njegove monologe.
Kurtoazno rasulo
Davor Bernardić je polagao vijence s pripadnicima HOS-a, kurtoazno, naravno, Davor Bernardić je doveo stranku do rasula, a pobjedu na europarlamentarnim izborima koju mu je donio katastrofalni rejting HDZ-a i četrnaest skandaloznih afera ministar te stranke – prikazao svojim uspjehom. Davor Bernardić, ukratko, voli kurtoaziju i kurtoazija voli njega, a nema li boljeg primjera od tog, od vjenčane čestitke Velimiru Bujancu?
Da se razumijemo, ponavljam se od europarlamentarnih izbora, kada sam napisao kako je to unatoč pobjedi, najveći poraz SDP-a, jer u hrvatskoj javnosti nitko ne želi kurtoaznog premijera koji će čestitati Velimiru Bujanecu vjenčanje i koji će se kurtoazno fotografirati sa pripadnicima HOS-a. Premijera koji će morati podilaziti Miroslavu Škori i njegovom Domovinskom pokretu. Premijera koji u svom arsenalu nema ničeg doli maloumnog - rektalnog alpinizma.
Htjeli mi to ili ne, takva vrsta kurtoazije nikada nije dobro prošla, a prezentirao sam vam je kroz povijest u pasusima gore. S fašistima nema kurtoazije, kao što s Davorom Bernardićem nema nade za SDP, kao što je sve manje nade za Hrvatsku, kojom marširaju crnokošuljaši, Hrvatsku koja izgleda kao Njemačka 1933.
Suživot s neonacistima
I to će nakon pobjedničkog niza kojim se hvali, nadam se članovi te stranke shvatiti. Kako ne gube oni, već gubi Hrvatska, ona civilizirana i uljuđena, kada izgube još jedne izbore u nizu, a nas sve osude na još četiri godine kurtoazije, četiri godine nakon kojih se više nitko neće niti sjećati kako bi normalna zemlja trebala izgledati, kao i normalna povijest i normalna civilizacija zasnovana na antifašističkim temeljima.
Naša paralelna stvarnost sa svijetom nažalost će se nastaviti. Kao i naš život s neonacistima kojima će se kurtoazno čestitati vjenčanja, tolerirati njihovi fašistički ispadi, znakovlje i rituali. Pa dobro došli u Hrvatsku 1933. Izbori su pred vratima, a desnica se okuplja i postaje sve glasnija, sve snažnija, sve kompaktnija. Baklje se pale u Hrvatskoj, zemlji koja danas i izgleda u dlaku kao i Njemačka iz tog doba.
