"U online oglasniku sam slučajno vidio svoj bicikl i odmah sam otišao u Vukovar kod čovjeka koji ga je oglasio za prodaju. Rekao mi je da ga je za 400 kuna kupio u Briješću. Budući da sam taj bicikl platio 3.000 kuna, više je nego očito da je ukraden i alarmirali smo policiju, misleći da će se situacija riješiti u tren oka.

Međutim, ne samo da sam nekoliko puta odlazio u Vukovar, nego mi je tamošnja policija nakon niza dopisa s osječkom, naposljetku rekla da u nedostatku broja šasije ne mogu dobiti natrag svoj bicikl", ispričao je Glasu Slavonije gotovo nevjerojatnu priču Tin Kovačić, koji je čak imao poseban ključ kojim je kotače bicikla otključao pred policijom.

Čemu prepoznavanje bicikla?

Ni to nije pomoglo, pa ni brojne fotografije na kojima je vidljivo da je bicikl njegov.

"Policija provodi akciju prepoznavanja bicikla, no izgleda da je tek uz broj šasije moguće dobiti natrag bicikl u slučaju krađe. Čini se da je najpametnije broj šasije držati u novčaniku, poput osobne iskaznice. Ne znam samo čemu onda služi prepoznavanje", pita se mladi Osječanin, koji niti ne pomišlja na privatnu tužbu, no svojom pričom želi upozoriti druge da ne prođu kao on.

U odgovoru PU osječko-baranjske stoji da se na temelju Zakona o kaznenom postupku prepoznavanje predmeta obavlja tako da osoba koja obavlja prepoznavanje mora navesti sve okolnosti prema kojima se predmet razlikuje od ostalih. Potom će se odgovori upisati u zapisnik.