Teroristički napadi u Parizu u Hrvatskoj su odjeknuli podizanjem opće razine sigurnosti. Premijer Zoran Milanovićna izvanrednoj konferenciji za medije poručio je da smo je Hrvatska ipak i dalje jedna od sigurnijih država.
Gost RTL-a Danas bio je Igor Tabak, analitičar portal obris.org, te je prokomentirao jučerašnju situaciju te izgledne scenarije koji se mogu dogoditi.
Čuli ste što govore hrvatski premijer i policija. Jesu li hrvatske vlasti poduzele ono što su trebale. Jesu li poduzele dovoljno?
Prilično je jasno da je situacija pod kontrolom. Nije jasno koliko široko ide ova mreža suradnika koji su učestvovali u Parizu. Pričalo se u Bruxellesu i Engleskoj, ali daleko od Francuske nitko nije išao. Spominjući možda krizna žarišta Bliskog istoka, ali ne rubne dijelove u koje Hrvatska spada.
Kad se nešto ovako strašno dogodi, što se može napraviti?
Najosnovnije je nastaviti normalno živjeti. Ako ovakav napad može ozbiljno poremetiti živote 500 miijuna ljudi u Europi, tada su ti ljudi uspjeli. Prva stvar je nastaviti normalno živjeti. Drugo je interno pogledati rade li naše službe kako treba. Ok, to je napravljeno. I treba nastaviti gledati. Tu je jako puno truda koji se ulaže u dnevno nadgledanje rizika i ljudi koji se procjenjuju da bi mogli biti rizik. To je dosta intenzivan i naporan posao koji prođe ispod radara.
Poruka policije da će mjesta javnog okupljanja biti pod većim nadzorom, ali to ne mora značiti da ćemo ubuduće viđati maricu i hrpu policajaca?
Apsolutno. Hrvatska, Zagreb, nije Pariz. Vjerojatno i ostali gradovi Francuske neće biti toliko vidljivo okupirani. Uzmite u obzir da takvo dizanje spremnosti napreže sustav i maksimalno podignuta spremnost ne može se fizički držati jako dugo. Ljudima počne padati pažnja i treba jako paziti kad se diže, koliko se drži, ne bi li se postignuo najbolji učinak. Mislim da Hrvatska još ima prostora do takvih mjera.
Premijer se danas na konferenciji pokušao ne povezati izbjegličku krizu s ovim što su učinili već mnogi na društvenim mrežama komentirajući da su teroristi ušli u izbjegličkom valu. Poslijepodne je stigla vijest da je jedan od napadača imao putovnicu registriranu u Grčkoj, koja je izlazna točka za izbjeglice. Vidite li tu vezu?
Tu govorimo o jednom čovjeku na gotovo 2 milijuna. To je omjer koji ne zvuči nerealno. S druge strane, Hrvatsku to malo dira jer cijeli val koji je prošao. Nitko nije ostao. Na takvu masu ljudi - u startu je bilo jasno da određeni postotak moće biti rizičan. Opet, treba držati na umu da većina nije sklona pokazati prave dokumente i dopustiti uvid u svoje biografske podatke. Time naravno da tu postoji rizik. Taj rizik je samom registracijom na ulazu - neotklonjen. On postoji i ne samo kod ovakvih migranata, već kod svih ljudi koji dolaze. Uz dovoljno truda pravi napadač može proći veliku većinu mjera ako je u njega uloženo mnogo novaca, truda, opreme i infrastrukture. Apsolutne sigurnosti od ovakvih napada ne postoje.
Očekujete li porast ksenofobije i rasizma?
Mislim da ne, osobito u Hrvatskoj koja je imala sreće da cijeli migrantski problem prohuji po željezničkoj turi preko granice. Mi zapravo nismo osjetili skoro ništa od ove krize kao većina društva.
Francuska je noćas odmah zatvorila granice i postavilo se pitanje hoće li sistemom spojenih posuda to sad ići dalje?
To je sve ok, ali mi tu imamo dva sustava odvojenih posuda. Hrvatska je u jednome koji počinje u Njemačkoj i koji ovisi o volji njihovoj, a u Francuskoj je kao što se čulo kod veleposlanice - njihovo stanje je dosta različito, njihove prijetnje terorističke su dosta različite. U Hrvatskoj ćete jako teško naći drugu, treću generaciju loše integriranih bijesnih djece unuka imigranta koji bi krenuli na nešto nasilno. Toga kod nas nema.
Ono što se dogodilo u Parizu - nakon prvotnog šoka, francuski predsjednik najavio je osvetu. Hoće li se onda žešće uključiti u akciju u Siriji?
Francuska je jako uključena u akcije u Siriji. Od kraja rujna već djeluju i već neko vrijeme je bila najava slanja nosača aviona, to im je bila glavna plova jedinica, nacionalni ponos. Tu ima relativno malo stvari kojima se može na racionalan način dalje povećavati njihovo sudjelovanje. S druge strane, stoji posao doma unutar granica. Malo se čulo da je Francuska registrirala nekoliko stotina ljudi koji su na ratištu u Siriji. Od njih se dosad 300-tinjak vratilo pa su imali konkretne susrete s francuskim sustavom. Oni pod paskom drže preko 11 tisuća ljudi za koje se smatra da su višeg ili nižeg stupnja rizika za društvo. To je jako teško održavati i vjerojatno će upravo taj dio sigurnosnog ustava francuske države dobiti pojačanja i novčana i ljudska ovih dana.
Prije mjesec dana u Parizu slušali smo francuskog ministra unutarnjih poslova kad je rekao da se ni ne zna koliko je dosad ljudi spriječeno. Ali ove nisu sinoć. Kako se to moglo dogoditi nakon slučaja Charlie Hebdoa?
Treba uzeti dvije stvari u obzir - kao prvo, da bi država bila uspješna, treba spriječiti baš svaki napad. Teroristi, da bi bili uspješni, treba im uspjeti samo jednom. S druge strane, ako pogledate jučerašnja događanja, vidjela se iznimna fleksibilnost. Počelo je na nogometnom stadionu gdje su evakuirali predsjenika i strane dužnosnike i nastavili utakmicu da bi u brzom ritmu obavijestili o raznim incidentima od kojih su uspjeli razabrati koje je najveće, i u tom je trenutku bila interventna policija koja je rješavala talačku krizu. Pokazana je velika fleksibilnost u postupanju gdje se težište s predsjednika jednog napada uspjelo preusmjeriti na drugu stranu, to je institucionalno teško izvesti.
