Nekada je bilo ljudi, pa je bilo i trgovina. Dalmatinska zagora sve je pustija, a stanovništvo sve starije. U trgovine mogu ići samo u gradove, a to im je zahtjevno financijski, ali i zbog narušenog zdravlja.
Spas su stanovništvu zato pokretne trgovine koje obilaze sela, i kruh i mlijeko donose doslovno na kućni prag.
Mnogima jedini spas
Svako jutro Borko kreće u svoju trgovinu i ostaje u njoj do poslijepodneva. Ali, svoju trgovinu vozi od sela do sela na slabo naseljenom drniškom području. On ima pokretnu trgovinu.
U Ramljanima ga čeka Radojka. Pred kuću će joj donijeti kruh, jer ići u nabavku u Knin je skuplje, mirovina je mala.
"Imam 1300 kuna mirovine. S tim možemo nekako izgurati mjesec. Ne pušimo, ne pijemo, tako da malo i ušparamo", govori skromna Radojka.
Borkova putujuća trgovina već 12 godina od ponedjeljka do subote svaki dan prevali više od 50 postaja.
"Dnevno prijeđem oko 80 kilometara. Vrbnik, Ljubač i Ramljane i Malo Uzdolje. Stanovnika je oko 300", kaže nam Borko.
Najčešće se kupuje kruh, mlijeko, voće i povrće, ali putujuća trgovina ima i sve kućne potrepštine, pa i one za kućne ljubimce i domaće životinje.
Čašica razgovora
Ima i onih koji žele samo malo popričati, ali i onih kojima napravi uslugu - donese lijek i druge potrebne stvari.
"Moraš mušterijama sve usluge činiti. Ja ne znam šta im ne radim. Žarulje po kućama mijenjam, prenašam namještaj…nema šta ne radiš samo da im pomogneš i da zadržiš mušterije", napominje trgovac Borko.
Od zaseoka Mašići do prve autobusne postaje za Knin ili Drniš trebaju pješačiti četiri i pol kilometra, a tamo uglavnom žive stariji ljudi narušenog zdravlja.
Stoga je Borkova, ali i druge pokretne trgovine što krstare Dalmatinskom zagorom, stanovnicima su jedan od posljednjih oslonaca.