Ovosezonske grčke naranče prije tri dana krenule su put Hrvatske, šleper od 20 tona natovaren je, vozač tri dana slijedio je putokaze s oznakom CRO, prošao je carinu i na samo korak da naranče preuzme trgovac i lijepo ih posloži u piramidicu na polici, prehrambeni tehnolog digao je palicu s crvenim NE.
Zaustavio je pošiljku naranči i zabranio ulazak u trgovinu dok je šleper naranči još bio u logističkom parku. One nikad nisu ni stigle u trgovinu. Razlog? Prve kutije naranči zdrobile su se, pošiljka se malo rasklimala, nakrivila, naranče su dobile odbijenicu…
A onda je zavibrirao telefon Marka Kozjaka, koji već pomalo nosi nadimak anđela za spašavanje hrane. On je prije nekoliko godina s partnerom Nikolom Vidom osnovao tvrtku VeeMee i do danas su se već 'izbrusili' u poslu u kojem djeluju gotovo kao interventni tim za spašavanje hrane koja je na korak da se odbije, da postane food waste, jednostavno - otpad.
Marko i VeeMee nastupaju kad je stvar na korak pred propast, kad su naranče iz Grčke blizu točke da se, zbog reda zdrobljenih kutija, vrate u matičnu zemlju.
„Šleper smo preusmjerili u skladište gdje ćemo ga otvoriti i vidjeti kakav je problem. Pretpostavljam da su se prve kutije malo zdrobile u vožnji do Hrvatske i tehnolog je, koji kontrolira pošiljku prije nego uđe u trgovinu, dao odbijenicu. Ako možemo, mi predlažemo rješenje, ponekad treba samo maknuti nekoliko zdrobljenih kutija i sve malo presložiti jer je ostatak u redu, a onda se taj šleper može ponovno poslati u logistiku na pregled i naranče mogu za jedan dan biti u trgovini. To je ono što mi radimo, inače bi se naranče vratile u Grčku, u ta tri dana one bi se vjerojatno još više oštetile i postale otpad“, niže Marko koji otkriva koji sve problemi u lancu opskrbe nastaju i zašto se sve odbijaju pošiljke hrane.
(VeeMee: Ponekad se pošiljka hrane odbije i zbog zdrobljenih ili oštećenih kutija, a unutra je proizvod dobar)
Kad se pošiljke odbiju, zapravo je propao posao - poljoprivredniku, koji je poslao naranče, trgovcu koji ih nije dobio, prijevozniku koji je vozio vamo-tamo ni za što. I na kraju se cijeli šleper naranči ošteti i to zbog, u početku samo nekoliko rasklimanih i zdrobljenih kutija. Uzaludan posao i još nešto - nepotrebna emisija tone i tone CO2.
A računica ide ovako - za kilogram hrane koja postane otpad, emitira se 1,26 kilograma CO2. Zahvaljujući Marku i njegovom interventnom timu VeeMee, svake godine u Hrvatskoj se spasi oko 750 tona hrane i spriječi nepotrebna emisija oko 1000 tona CO2.
U razgovoru s njim, njegov mobitel ne prestaje zvoniti, njegov broj odavno mnogi imaju. Skoro svi logistički lanci u Hrvatskoj oslanjaju se na rješenja koje VeeMee nudi.
A Marko je svoj posao brusio ranije radeći kao menadžer u jednom koncernu u kojem je upoznao logističke lance „u dušu“, vidio sve greške u sustavu pa je stekao i iskustvo zašto se u logistici hrana najčešće baca. Nagledao se i situacija u kojima je duboko osjećao da su se tone i tone hrane mogle spasiti jer se radilo o naoko manjim greškama, a ne o problemima da je hrana bila nekvalitetna ili loša.
„Oko 70 posto hrane baca se zbog logistike, odnosno zbog krive palete, krive kutije, krivo otisnute ili zaboravljene deklaracije. Oko 30 posto odbija se zbog kvalitete. Na primjer, ako u prvoklasnom limunu ima i nešto limuna druge kvalitete i količina drugoklasnog limuna premašuje dozvoljenih dva do četiri posto. Takva će se pošiljka odbiti i ona se vraća proizvođaču i u pravilu onda postaje otpad, takav se limun jednostavno baca“, govori Marko o problemima u lancima opskrbe koji nastaju svaki dan.
Treba reći i to da tehnolozi, koji kontroliraju baš svaku pošiljku hrane prije nego ona uđe u trgovinu, zbog zaštite kupaca s pravom odbijaju pošiljku u kojoj stoji da je rajčica prve klase, a on procijeni da ima previše i rajčice koja je druge klase. Tehnolozi su tu brana i sito koje pročišćava robu tako da na police stigne zaista ono što je i deklarirano u pošiljci.
(Srećko Niketić/Pixsell/privatni album)
Pa će onda odbiti i pošiljku iz Nizozemske ako je na deklaraciji omaškom nakucana godina berbe 2021., a već smo u 2022.-oj godini. I toga je bilo - odbijanja pošiljaka zbog tipfelera i činjenice da se ne smije zalijepiti nova, ispravljena deklaracija. Sve se to jednostavno vraća kući, u Nizozemsku, Španjolsku, Grčku...
Ovakvi problemi i greške u sustavu kopkali su Marka koji je kreirao rješenja za neke od „logističkih“ problema kada se radi o zdravstveno ispravnoj hrani. Tako je nastao VeeMee s kojim svake godine spasi oko 750 tona hrane. Impresivno, ali problem je daleko veći.
„U Hrvatskoj se svaki dan odbaci od 40 do 80 tona hrane, a u vrijeme turističke sezone to ide i na više od 200 tona“, otkriva Marko.
On rješava samo kap u moru bacanja hrane i primjećuje pritom da se zapravo radi o „nevidljivoj“ hrani, jer nju ne vidi ni kupac, nije ni stigla u trgovinu, jer se ona odbila i postala otpad dok je još bila u kamionu, šleperu.
Spašavajući hranu, Marko ističe da je ljepota njegova posla što često interveniraju i prebiru voće i povrće manje kvalitete koje se također ne odbacuje.
„Ono što proberemo da je druge klase, usmjeravamo na outlete hrane. Istina, ponekad se vidi da neko voće ili povrće ima flekice, crtice na sebi, ali ta hrana je dobra i ne mora postati otpad“, ponosan je Marko.
Njegovo iskustvo govori i to da se puno govori o problemu bacanja hrane, ali da se zaista malo tko time želi iskreno baviti, zasukati rukave i kreirati rješenje. Ali mnogi primijete njegov napor pa prenosi da u razgovoru s Talijanima, Mađarima i Nijemcima uvijek čuje isto pitanje: "Zašto nije iskreirao rješenje za sprečavanje nastanka food waste-a na razini EU". Pojašnjava kako njihov model nije lako preslikati na druge zemlje, iako već sad surađuje s 28 inozemnih partnera iz 12 zemalja.
(Dubravka Petrić/Ilustracija/Tijekom turističke sezone svaki dan u Hrvatskoj i više od 200 tona hrane odbaci se, kaže naš sugovornik Marko Kozjak)
Ali benefit je tu, on kroz svoje model poslovanja direktno smanjuje nastanak otpada od hrane, a uvijek se iznova vraća i onoj zelenoj komponenti, smanjenju emisije CO2-
„Često je ljudima teško shvatiti kako mi do doprinosimo smanjenju emisije CO2 i lakše razumiju kad netko kaže da je sadnjom stabla direktno utjecao na smanjivanje jedne tone CO2. Istina je malo drugačija, čak i kada posadimo stablo, njemu će trebati 20 godina, pojedinoj vrsti kao što je hrast lužnjak i 40 godina, prije nego naraste i dobije sposobnost da upije tonu CO2. Ali ako spasimo hranu od direktnog bacanja, učinak smanjenja emisije CO2 je odmah vidljiv", govori Marko.
Dodaje, da ne želi umanjiti ili zaustaviti sadnju stabala, nego potaknuti na razmišljanje da, uz prijeko potrebnu sadnju stabala, moramo poraditi i na drugim problemima koji stvaraju negativni ugljični otisak.
A upravo usmjeravajući razgovor prema održivom, prema smanjenju emisije CO2 i zelenom, Marko otkriva nove ambicije i viziju koja je, čini se, na dohvat ruke.
„Upravo smo u pregovoru s investitorom na projektu koji je kao ideja nastao još prije tri ili četiri godine. No posljednjih mjeseci intenzivno smo radili na brušenje detalja. Želja nam je lansirati IDO, odnosno Initial DEX Offering. Bila bi to naša kripto valuta koja bi bila usko vezana uz priču održivog, smanjenje emisije CO2 i naše zelene komponente. No ono što bi kriptovalutu VeeMee činilo posebnom je to što bi se naslanjala na fizički posao koji radimo svaki dan, ne bi to bila u potpunosti virtualna priča koja se ne da opipati", otkriva nam Marko.
Ne želeći još otkrivati sve detalje, tek toliko da imaju velike ambicije, da mnogi razumiju problem bacanja hrane i ekološkog otiska u nastanku tog otpada, kaže da postoje oni koji su spremni uložiti u dobru priču.
(Sanjin Strukić/Duško Jaramaz/Pixsell; kriptovaluta koju žele u VeeMee lansirati bila bi vezana uz smanjivanje emisije CO2, Marko Kozjak vjeruje da je na korak do velike stvari)
Navedimo još i to da je Marko kroz VeeMee iskreirao i sustav sljedivosti hrane, tako da kupac skeniranjem QR koda u trgovini na svom mobitelu može iščitati tko je uzgojio, na primjer, salatu koju će kupiti, ali i sve detalje života te salate i poljoprivrednika koji ju je proizveo. Sustav sljedivosti Marko i njegov partner Nikola Vida kreirali su iz jednostavnog razloga – htjeli su omogućiti da njihova djeca znaju što jedu, od kuda to dolazi i kako je uzgojeno. Za je u njihovom sustavu sljedivosti cirkulira oko 25 tisuća tona hrane.
