Ispada su se nebo i građani urotili protiv Vlade koja bi nas sigurno dovela do blagostanja da nije bilo nepredviđenih okolnosti. Referenduma i poplava. To su, kaže premijerka Jadranka Kosor, osnovni razlozi za rebalans.
Šefica Vlade, potpomognuta uvijek vjernim ministrom financija Ivanom Šukerom, poručila je zapravo da ju je onih nepromišljenih 720 tisuća građana stjeralo u kut i da se zbog njihove tvrdoglave želje da idu na referendum sad kreće u prekrajanje proračunskih prihoda i rashoda ne bi li se namaknuli milijuni potrebni za izjašnjavanje naroda. Kako bi povećala svoju uvjerljivost i brigu za podanike neplaniranom trošku referenduma pridodala je i prirodne sile koje su se, ne lezi vraže, urotile protiv državnih financija. Još bi se Šuker možda i snašao oko skupog referenduma, da nije bilo šteta od poplava. No rijeke su se izlile i što se tu može.
Jacino ne vidim, ne čujem i ne želim znati
Kao i mnogo puta do sada, premijerka je odlučila zaigrati na kartu kolektivne amnezije pa se napravila gluha i slijepa na puno dublje razloge i uzroke praznih državnih škrabica. Svi bi trebali zaboraviti sada na činjenicu da je već mjesecima i potpunim ekonomskim laicima jasno da Šukerova konstrukcija proračuna temeljena na nerealno optimističnim prognozama rasta pušta na sve strane te da je bilo samo pitanje odabira trenutka da se to objavi.
Razvalina u proračunu krajem svibnja bila je teška gotovo sedam milijardi kuna (za cijelu godinu planiran je deficit od 8,6 milijardi) i u odnosu na to, čak i napuhani troškovi referenduma od 170 milijuna kuna čine se smiješnima. Trošak provođenja demokratske volje građana sitnica je i kada se usporedi s minusima s kojima se Vlada još prije dva mjeseca pomirila donoseći političku, a ne ekonomsku odluku o ukidanju kriznog poreza (dodatnih 800 milijuna kuna minusa).
Da nije tužno, bilo bi smiješno gledati u ponedjeljak premijerku Kosor kako nevješto muca odgovarajući na pitanja o okvirnim razmjerima preslagivanja državnih financija.
"Situacija s proračunom je ozbiljna", zloguko će prva osoba domaće izvršne vlasti, čiji vrli suradnici 720 tisuća građana bez krzmanja proglase neukim budalama, ali nemaju ni najblažeg pojma koliko iznose štete od poplava o kojima tobože ovisi proračunska preraspodjela. Treba im još dva tjedna da prikupe podatke sa terena pa će onda krenuti u dogovore kome uzeti da bi se rupe pokrpale.
Ispada da su onda u kantu za otpatke bacili analizu premijerkine savjetnice i ravnateljice Ekonomskog instituta Sandre Švaljek koja je već prije mjesec dana revidirala prognoze te institucije za domaću ekonomiju te jasno poručila kako će pad za ovu godinu biti veći od očekivanog što u prijevodu znači da je već tada Šuker trebao sastaviti jasan plan kako dalje. Ali nije, pa su u međuvremenu pristigle i poraznije brojke.
Svima bolje, dok Hrvatska i dalje tone
Slučajno ili ne, dok je premijerka nudila uvredljivo opravdanje za još jedan rebalans, objavljena je i porazna prognoza UniCredita prema kojoj se u Hrvatskoj predviđa pad BDP-a za 1,5 posto, veći nego što je to prvotno bilo najavljeno. Hrvatska je time postala jedina zemlja u jugoistočnoj Europi kojoj je prognoza rasta dodatno umanjena. Sličnu prognozu dali su i analitičari Bank Austrije, koji su upozorili da će Hrvatska, kao i Bugarska, "teže od ostatka regije izaći iz recesije".
Očekivano, niti jedna od recentnih analiza ne spominje Vladino optuživanje neba i naroda za, kako kaže premijerka, "ozbiljno stanje" proračuna i prazne blagajne. Glavne razloge dodatnog pada hrvatskoga gospodarstva u ovoj godini analitičari, logično, pronalaze u većem padu BDP-a u prvom tromjesečju, nego što se očekivalo. Industrijska proizvodnja je i dalje u slobodnom padu, kao i promet u trgovini na malo, dok su investicije gotovo zamrle. Za sve to Vlada više ne može "kriviti" svjetsku krizu i stanje u okruženju jer se svi oporavljaju brže od nas. I trebalo je pod hitno naći krivca.
Tri sata je stranački vrh HDZ-a vijećao da bi na kraju pred javnost izišli sa sličnim argumentima koje su ne tako davno koristili uvodeći harač. Šuker je, kao što je to sada za rebalans, i tada svalio svu krivicu na sindikate jer su upravo oni, tvrdio je neuvjerljivo, predložili krizni porez.
To je, vjerojatno, samo uvertira u teže optužbe koje će uslijediti. Nerazumni i nefleksibilni sindikati potpomognuti "izmanipuliranim i neinformiranim građanima", a nikako ne podobni lopovi iz vlastitih redova te potpuno nesnalaženje u uvjetima krize, bit će krivi za pet posto otpuštenih u državnoj upravi, otežane uvjete odlaska u mirovinu te sve druge loše vijesti koje ćemo tek čuti.
I svaki put će premijerkino i Šukreovo traženje krivca u drugima gubiti na uvjerljivosti. Sve dok dvojac i konačno ne izgubi. Izbore.
