Iz godine u godinu turistički stručnjaci upozoravaju na to da bi pojedina turistička mjesta na Jadranu mogla doživjeti kolaps jer usred sezone pucaju po šavovima gušeći se u prometnim čepovima, smeću, netašicama vode i drugim komunalnim problemima. Ministar turizma Gari Cappelli nedavno je kazao kako je Hrvatska prošle i ove godine s 19 do 20 milijuna turista dosegla gornju granicu njihova broja. S druge strane, vapi se za produljenjem sezone i intenziviranjem sadržaja koji ponudu neće svoditi– samo na sunce i more, piše Slobodna Dalmacija.
Uzimajući u obzir sve te infrastrukturne probleme, 2016. godine pokrenut je projekt mjerenja i praćenja održivosti turizma CROSTO – Hrvatski opservatorij održivog razvoja turizma. Taj hrvatski opservatorij 24. je takav u svijetu, a sustavnim istraživanjem pokušava dati odgovore vezanih uz razvoj održivog turizma u Hrvatskoj.
U nekim mjestima omjer domaćih i turista je 1:30
Voditeljica CROSTO opservatorija, dr. sc. Izidora Marković Vukadin iz zagrebačkog Instituta za turizam kaže da se projekt od lani provodi i na lokalnoj razini, a kao pilot-destinacije odabrani su Rovinj, Mali Lošinj, Novalja, Hvar, Ston i Dubrovnik. U istraživanju se mjeri 15-ak indikatora vezanih uz sve što stvara pritisak na infrastrukturu i život stanovnika – od broja turista i toga koliko troše vode i struje pa do broja automobila, autobusa i ostalih prometnih "boljki".
Dr. Marković Vukadin upozorava da ljeti u nekim destinacijama omjer domaćih stanovnika i turista zna biti 1:30, ali i više. "To nije zdravo ni za lokalnu zajednicu, ali ni za infrastrukturu. (...) Na primjer, ako u nekim destinacijama imamo puno apartmanskog smještaja, imat ćemo znatno veće generiranje otpada. Tako je u Novalji proizvodnja komunalnog otpada turista u odnosu na proizvodnju komunalnog otpada stalnog stanovništva 2,4 puta veća, što znači dok stalni stanovnici proizvedu kilogram otpada, turisti proizvedu 2,4 kilograma. S druge strane u Dubrovniku, gdje imamo drugi tip turizma koji je, iako ima dosta privatnog smještaja, ipak pretežito hotelski, taj je omjer podjednak – otprilike je isti omjer otpada koji proizvodu turisti i domaće stanovništvo.
Ali je zato, s druge strane, puno veća potrošnja vode budući da svi ti hoteli imaju bazene, navodnjavanje, kao i prilično velik broj soba i korisnika. Kada sve te elemente uzmemo u obzir, proizlazi da u Dubrovniku jedan lokalac potroši litru vode, a turist 2,71 litru. Nadalje, dok u Malom Lošinju jedan domaći stanovnik potroši jedan kilovat struje, turist potroši 2,7 kilovata. Poseban problem je potrošnja vode na otocima. Na primjer, na Hvaru jedan turist potroši 3,5 puta više vode nego domaći stanovnik", kazala je za Slobodnu Dalmaciju.
14.05.2019.Plitvicka jezera- Konferencija "Odrzivi turizam u zasticenim podrucjima Republike Hrvatske" Izidora Markovic Vukadin Photo: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL
Infrastruktura nije građena za ovoliki broj turista
Svi ti podaci, kaže, govore da nismo dobro pripremljeni jer u vrijeme kada se gradila sva ta infrastruktura nitko nije mogao predvidjeti da će se za tako kratko vrijeme dogoditi ovakav turistički bum. Gradovi poput Dubrovnika, Novalje ili Splita u špici sezone, zbog prekomjernog broja turista, doslovno pucaju po šavovima. Dr. Marković Vukadin smatra da je dobro što se to ipak prepoznalo i da se shvaća kako je potrebno reagirati. Također kaže kako se još uvijek oslanjamo na turizam sunca i mora, ali ipak napredujemo.
"Treba poraditi na onome što ministar Cappelli kaže, a to je da ne želi više govoriti o turističkoj sezoni nego turističkoj godini. Zdravstveni turizam ima jako veliki uzlet, iako moram reći primarno zbog privatnih inicijativa – medicinskih centara, poliklinika, wellness centara...", kaže.
02.08.2019., Dubrovnik - Dubrovnik je 1979. godine uvrsten na Unesco-vu listu Svjetske bastine. Jedan je od najposjecenijih gradova Jadrana Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
Kako je Španjolska odustala od modela 'sunca i mora'
Kao primjer koji bi valjalo slijediti nudi Španjolsku koja je nekoć bila klasični primjer turizma sunca i mora.
"Njima se još u 80-tim godinama prošlog stoljeća dogodilo da ih je takav model turizma počeo upropaštavati. Počeo se smanjivati broj posjetitelja, infrastruktura je propadala. Mogli su nastaviti istim putem i sve dodatno degradirati, ali su shvatili da postoji nužnost razvoja novih oblika turizma, i to ne na istim lokalitetima. Zato su u devedesetima intenzivno krenuli u razvoj ruralnog turizma, u zaleđu na udaljenosti svega 30-ak kilometara od obale. To je bio spas, došlo je do rasterećenja obalnog pojasa i razvoja...", kazala je.
Najcrnjim scenarijem vidi onaj da će turiste početi tjerati previše otpada koji se ne odvozi, problemi s opskrbom vodom ili pucanje elektroenergetskih mreža u pojedinim mjestima.
