Stručnjakinja za komunikacije Gabrijela Kišiček komentirala je premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića. Premijer djeluje kao da se najbolje snalazi u krizama poput sindikalnih aktivnosti u posljednje vrijeme. Tako ga se može vidjeti nasmiješenog, srdačnog i pozitivnog, što inače nije slučaj. Predsjednici Sindikata hrvatskih učitelja Sanji Šprem čak se obraća imenom, što može biti stvar ega ili pristupačnosti, spomenute srdačnosti.
“On se predstavlja kao spasitelj, dolazi kao spasitelj i to je jedan od njegovih način izgradnje ne samo njega kao političara, nego tako gradi i kult ličnosti. Klasično za njega, banalizira probleme, a uzdiže svoje uspjehe”, izjavila je Kišiček za N1 dodajući kako smatra da se Plenković ne ponaša sukladno uputama PR stručnjaka.
Slično autoritarnim režimima
“Mislim da ne. Na taj način podiže i izdiže svoju važnost čak prekomjerno i nepotrebno za jednu demokratsku državu. To je sličnije u autoritarnim režimima. Kao i kod kadroviranja, gdje bi trebao birati jednako sposobne ili sposobnije od sebe. On to ne radi i što to onda govori o njegovim ministrima, ako im on rješava probleme u resoru? Umanjuje im važnost, a svoju uzdiže", kaže Kišiček.
Komentirajući predsjednika Milanovića, kazala je da su njegov stil i izvedba slični Plenkovićevom te da su obojica vrlo autentični.
“Obojica su vrlo autentični. Retoričke strategije nisu gradili prema političkim zahtjevima ili političkim oponentima. Jednostavno, one su izraz njihova karaktera i pokazuju kako različiti stilovi mogu doprinijeti jednakoj retoričkoj uvjerljivosti. Uz to, različitim retorikama obraćaju se i različitim publikama”, kazala je.
Sraz dviju taština
Komentirajući njihov sukob, pak, stručnjakinja kaže da više nisu zabavni ni zanimljivi.
“Toliko puta se taj njihov sukob ponovio da je to postalo tragično. Možemo se ne slagati politički, ali ovo je osobni sukob, sraz dviju taština koji se spušta na toliko osobnu razinu da to postaje, kako sam rekla, tragično. Užasno je to slušati i gledati jer umanjuje dignitet funkcija koje obnašaju i pokazatelj su drugima kako bi trebali komunicirati. Čemu se čuditi kad slušamo parlamentarne rasprave u kojima su uvrede uobičajena pojava”, kaže Kišiček.
Kako premijer uopće može ostati miran kad predsjednik govori o njegovoj obitelji, iako naglašava da nema ništa protiv njih…
“Super je kad nekoga uvrijedite pa kažete da nemate ništa osobno protiv njih, iako ste ih uvrijedili. Mislim da je tu jedini način da se ne reagira ili da se reagira minimalno. Nećete ispasti manje odlučan ili manje siguran političar ako ne odgovorite na svaku prozivku koju čujete, Upravo suprotno”, zaključuje Kišiček.
