I prije nego što je počela izgradnja, sljemenska žičara podigla je mnogo prašine. Milan Bandić ju je godinama najavljivao, zbog čega ga je redovito prozivala oporba, a to se nije sleglo ni nakon što je gradnja konačno 2019. i započela.
Ni tu nije bio kraj, obzirom na to da je cijena gradnje raznim aneksima naglo skočila za 50 posto. Nagađalo se i kako je iza smjene dr. Nogala zapravo želja da se grad dokopa zemljišta na Brestovcu.
No jednak šok je izazvala postaja žičare u Dolju kada je konačno završena. Donju postaju projektirala je Ana Lovinčić, koja se našla u fokusu javnosti 2017. godine kao projektantica parka u zagrebačkom naselju Savica, koji na kraju nije realiziran. Na kritike nije htjela odgovoriti.
'Monstruozna građevina, monstruozno čvorište'
Građani se zgražaju kako je objekt, koji se nalazi južnije od stare zgrade žičare, bliže tramvajskom okretištu predimenzioniran za svoju lokaciju, a sve dodatno pogoršava i ogromno parkiralište.
U osudi su jednako složni i stručnjaci.
"To što se vidi na fotografiji užasava ružnoćom. Monstruozna građevina, monstruozno prometno čvorište, primjer razaranja otprije formirane sredine, primjer agresije prema okolišu. Arhitektonski katastrofalno, komentira povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević za HRT-ov portal.
Mladen Jošić, profesor i predstojnik Zavoda za arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu bio je još rječitiji,
'Poslije bujice negativnih misli rezignirano sam rekao: tragedija!'
"Nedavni prvi prolazak iz grada prema Markuševcu pored donje postaje žičare i njenog parkirališta ostavio me bez riječi. Svjedoci su mi moji studenti koji su bili sa mnom u autu i u obilasku stradalih kuća u Markuševcu. Zatim su mi navirala pitanja jedno za drugim na koje nisam imao odgovore. Poslije bujice negativnih misli rezignirano sam im rekao: tragedija! Tako se ne smije projektirati, a još manje graditi, komentira za HRT-ov portal arhitekt
On objašnjava kako bi se u održivom okolišu trebalo graditi sa što manjim fizičkim (površinom izgrađenosti) i ekološkim otiskom (upotreba materijala koja oslobađa CO2 u atmosferu).
"Novostvoreni prostor oko zgrade donje postaje žičare je neodrživi okoliš i kosi se sa svim principima održivog postupanja i raspolaganja s prostorom. Zauzete asfaltirane površine neuglednih oblika i neprihvatljivih površina parkirališta suprotne su Nacionalnoj razvojnoj strategiji i svim smjernicama održivog razvoja koji provodi EU svojom politikom Zelenog razvoja (Green Deal), a koji RH prihvaća. U ovom slučaju projektanti postupaju s okolišem ili bahato ili s potpunim neznanjem svoje uloge u struci i u provedbi održive razvojne strategije grada i države, smatra Jošić.
"U ovim pitomim medvedničkim brjegovima sitnog mjerila punim prirode sada se pojavljuju arogantne zgrade i okoliš nekontekstualnih mjerila i oblika. Ideja da se zgrada penje na zgradu vjerojatno je razumljiva samo projektantima", komentira Jošić, dodajući: "Prolazak uništenim krajolikom ostavlja bez daha!"
Opasnost od poplava i toplinskih otoka
"Dok se društvo bori da prirodu vrati u grad, da smanji temperaturu okoliša, da se obrani od površinskih poplava zbog nepropusnog urbanog okoliša, betoniranje i asfaltiranje prirodnih dolja i brega ne može se prihvatiti, poručuje.
Jošić kaže da su postojali mnogo bolji projekti od 2006. na ovamo koji na kraju nisu prihvaćeni, među kojima ističe prvonagrađeni projekt Helene Njirić, a koji, kako kaže, karakteriziraju pitomi kaskadni volumeni kontekstualnog i humanog mjerila koji stvaraju sklad s okolnom prirodom.
On također ističe i kako na renderu zgrade nije bilo parkirališta, "najlošijeg dijela projekta da lakše 'progutamo' preveliku i prepotentnu zgradu"." Projektanti trebaju čuvati okoliš i graditi zelenu infrastrukturu! Ovaj primjer to ne radi i ne smije biti uzor budućim gradnjama, zaključuje Jošić, a na pitanje smatra li da bi ova žičara s parkiralištem mogla biti uvod u još goru devastaciju podsljemenske zone, a možda čak i Medvednice, Jošić odgovara: "Nažalost, bojim se da da!"
'Pod izlikom napretka, Zagreb se sustavno uništava'
Prema ovom projektu kritičan je i publicist i aktivist Saša Šimpraga, autor knjige Zagreb, javni prostor te osnivač i voditelj platforme 1postozagrad.
"Temelj svake arhitekture je lokacija. Polazna zgrada je potpuno neprilagođena ambijentu u koji je ušla, a s pripadajućim parkiralištem predstavlja devastaciju. Po tome, nažalost, i nije iznimka s obzirom na okolnu gradnju. Njena arhitektura je pretenciozna, slaba i preglomazna. No, to je tek dio priče budući da se, po medijskim natpisima, radi i o radikalno preplaćenom projektu. Sve to je još jedan pokazatelj kako se Zagreb sustavno uništava pod izlikom napretka", kaže Šimpraga.
Također naglašava "stravičnu neprilagođenost okolišnim, klimatskim standardima". "A da stvar bude još gora, sve se nalazi na ulazu u park prirode," ističe Šimpraga.
'Nova zgrada nepotrebna'
Snješka Knežević smatra da je novi projekt preskup, da predugo traje te da je utjecaj na okoliš negativan, kakav je i utjecaj skijališta, koji naziva ekološkim krimenom, najvećim koji je učinjen na Medvednici.
"Medvednica je danas u jadnom stanju, na mnogim se mjestima šuma sječe bez obrazloženja i razloga. Uništavaju se šuma i taj brijeg koji su neizmjerno važni za Zagreb. Zagreb i Medvednica su jedinstvo, jedno bez drugoga nije zamislivo, ističe Knežević. To je, dodaje, rabota Hrvatskih šuma, koje ne harače samo na Medvednici, nego su krivi na stanje zagrebačkih park-šuma, kao što su Orlovac, Zelengaj, pa i Tuškanac koji su nedopustivo zapušteni i gdje se periodično sijeku stabla.
Pita se zbog čega je nova zgrada žičare morala biti "supermoderna" i predimenzionirana. Smatra da je bila nepotrebna. Govoreći o staroj zgradi žičare, pita se zašto se ona, a i sama žičara nisu obnovile, a kao povjesničarka umjetnosti zalaže da se ono što smo naslijedili njeguje i obnavlja.
"Ova nova žičara pripada osobnim megalomanskim projektima Milana Bandića, podsjećam na "Manhattan", i nije čudo da izaziva tako negativnu reakciju javnosti. Nije samo preskupa, nego je i ekološki skandal", zaključuje Snješka Knežević.
