Seizmološki najaktivnija hrvatska područja poput juga Dalmacije, šire zagrebačke okolice i Primorja koja u svojoj povijesti imaju razorne potrese smatraju se najrizičnijim točkama za potres. Na europskoj karti 'seizmičkog hazarda' navedeni se dijelovi Hrvatske 'crvene' tek nešto manje intenzivno od centralne Italije koja je u posljednja četiri mjeseca pretrpjela nekoliko snažnih potresa.
Ono što nas sve zanima je odgovor na pitanje - može li se predvidjeti dolazak razornog potres? Seizmolozi diljem svijeta o ovoj temi ne žele govoriti s obzirom da još uvijek ne postoji točna metoda za 'predviđanje potresa', piše Novi List.
Predviđanje potresa
Veliki broj razornih potresa u Italiji nagnao je ipak tamošnje stručnjake da prvi u svijetu ove godine izrade eksperimentalni nacionalni sustav koji bi podatke seizmoloških opažanja 'spajao' s matematičkim modelom već poznatih povijesnih podataka o potresima na određenom području kako bi se u konačnici pokušao predvidjeti potencijalni broj potresa u nadolazećem tjednu.
Glavni cilj ovog matematičkog modela bilo bi predviđenje dodatnih potresa koji obično, kao posljedica produženog oslobađanja energije, uslijede nakon jednog većeg. Kako je upozorio Warner Marzocchi, šef talijanskog državnog Instituta za geofiziku i vulkanologiju u Rimu, razornom potresu iz kolovoza nije prethodio niti jedan manji potres. No podrhtavanja tla koja su uslijedila ono je na što ciljaju talijanski znanstvenici. Što je više dodatnih podrhtavanja nakon velikog potresa, ustvrdio je Marzocchi za časopis New Scientist, veća je šansa da će se ponovo dogoditi veći potres. Njihov sustav ipak, priznao je, i dalje ima vrlo malu pouzdanost.
Potresi u Hrvatskoj
Iako su izučavanja seizmičkog rizika u Hrvatskoj započela još početkom dvadesetog stoljeća, prva suvremenija 'karta hazarda' koja se odnosila na područje Hrvatske bila je ona izrađena 1987. godine za cijelo područje tadašnje Jugoslavije i ta se, unatoč brojnim promjenama koje su se u međuvremenu dogodile, između ostalog i broju potresa i novim spoznajama o seizmičnosti, koristila sve do 2011. godine kada je Hravtska zbog propisa Europske unije bila primorana izraditi novu kartu.
Katalog potresa
Ono na čemu hrvatski seizmolozi predano rade desetljećima i bez čega ni izrada ažuriranih karata potresne opasnosti ne bi bila moguća je hrvatski katalog potresa koji trenutno sadrži podatke za gotovo 100 tisuća potresa u posljednjih 2000 godina. Katalog za sve locirane potrese sadrži koordinate epicentra, dubinu žarišta, magnitudu te vrijeme nastanka, uz još neke seizmološke parametre.
Kako pojašnjava dr. sc. Snježana Markušić s Geofizičkog odsjeka PMF-a, radi se o najvažnijem produktu operative seizmologije koji se koristi prilikom definiranja seizmičnosti nekog područja, određivanju statističkih parametara seizmičnosti, kod seizmičkog zoniranja, procjene seizmičkog hazarda, te za brojna znanstvena istraživanja kojima je cilj što preciznije određivanje građe unutrašnjosti našeg planeta.
No sve to opet nije dovoljno da bi se predvidio potres.
'Danas je gotovo posve jasno da se zbog njihovih posebnih svojstava, vrijeme nastanka potresa ne može predvidjeti s razumnom sigurnošću. Mjesta gdje se potresi mogu dogoditi, kao i najveće moguće magnitude, dosta su dobro poznata. Zato se potresna opasnost ublažava isključivo prevencijom, a ne prognozom. Jedina razumna zaštita od potresa je aseizmička gradnja u skladu s potresnom opasnošću. Računa se da se svaka kuna uložena u protupotresnu gradnju prilikom prvog jakog potresa vraća sedmerostruko', navodi prof. dr. sc. Marijan Herak s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu za Novi List.
Nove karte
Ono što bi u tom smislu uveliko pomoglo je i tzv. seizmičko mikrozoniranje, odnosno izrada karata seizmičkog hazarda koje uključuje i lokalne utjecaje tla, na temelju čega bi se puno bolje mogla procijeniti »ranjivost« nekog prostora. U DUZS-ovoj procjeni ugroženosti Republike Hrvatske od potresa iz 2013. godine navodi se, primjerice, da bi na područjima u kojima se može očekivati i najrazorniji potres, a to obuhvaća dijelove čak osam Županija, 50 posto stanova izgrađenih do 1964.,odnosno oko 124 tisuće stanova, bilo potpuno ili znatno oštećeno, čime bi posljedicama potresa bilo zahvaćeno više od 384 tisuće stanovnika. DUZS-ova procjena pri tome je prilično općenita i u njoj se, između ostalog ističe upravo potreba za seizmičkim mikrozoniranjem većih hrvatskih gradova i naselja. Iako dakle najrizičnija područja Hrvatske obiluju starim dotrajalim zgradama, u novije doba je takva analiza, a riječ je o skupom i zahtjevnom projketu, čini se provedena tek za jedan dio Zagreba.
Hrvatska za seizmološka istraživanja izdvaja vrlo, vrlo malo novca, čak i u usporedbi s nama susjednim zemljama, dok se s najrazvijenim državama uopće nema smisla u tom pogledu uspoređivati. Unatoč tome, hrvatski seizmolozi uspijevaju održati vrlo visok standard opažanja.
