Priziv savjesti uložilo je 13,5 posto primalja od njih oko 1700 koliko ih se u Hrvatskoj susreće sa zahvatima vezanima uz prekid trudnoće, a čak bi svaka druga učinila isto kada bi znala da zbog toga neće imati problema na poslu - rezultat je ankete što ju je provela Komora primalja, a iznesen je na 1. kongresu koordinacija komora u zdravstvu održanom proteklog vikenda.
Strukovni Etički kodeks daje im to pravo, ako time ne uzrokuju trajne posljedice za zdravlje ili ne ugroze život pacijentice, no Zakon o primaljstvu ne spominje tu mogućnost, a već je pet puta odbijena inicijativa da se tim zakonom regulira ovo područje, piše Večernji list.
Svi u smjeni uložili prigovor savjesti
Predsjednica Komore primalja Barbara Finderle na istom se skupu prisjetila iskustva jednog liječnika iz Rijeke koji je odlazio na ispomoć u dubrovačku bolnicu. Ondje su, kazala je, svi anesteziolozi u smjeni uložili prigovor savjesti pa je ginekolog morao pobačaj obaviti naživo. Taj strašan primjer svjedoči o neuređenom institutu priziva savjesti kod nas, a koji uzima sve više maha.
Priziv savjesti u medicini je pravo medicinskog djelatnika da odbije pružiti medicinsku uslugu – legalni medicinski postupak, ako je u suprotnosti s njegovom savješću, odnosno motivirano je njegovim najčešće religijskim te drugim moralno-etičkim uvjerenjima. Poznato je da se javlja u ginekologiji, međutim, očito se na njega, osim ginekologa, pozivaju i anesteziolozi i drugi zdravstveni radnici. A na savjest se ne poziva samo kod namjernog prekida trudnoće, već kod sve većeg broja postupaka, što izaziva niz dvojbi, piše Večernji list.
'Priziv savjesti treba što prije regulirati'
"Smije li primalja odbiti pružiti primaljsku skrb ženi koja zatraži namjerni prekid trudnoće ili je začela postupkom potpomognute oplodnje? Smije li odbiti pružiti primaljsku skrb novorođenčetu koje je začeto u postupku potpomognute oplodnje? Ili odbiti skrb ženi koja odbija cijepiti dijete? Smije li odbiti provoditi edukaciju u cilju planiranja obitelji u dijelu koji se odnosi na kontracepciju? Smije li primalja odbiti pružiti primaljsku skrb osobi koja je pohranila ili donirala svoje matične stanice ili to namjerava učiniti", navela je niz dvojbi s kojima se susreću primalje Kristina Mikuličić, pravnica Komore primalja, govoreći na 1. kongresu koordinacija komora u zdravstvu.
Ključna su pitanja smije li primalja odbiti pružiti primaljsku skrb ženi koja je obavila prenatalnu dijagnostiku u cilju utvrđivanja fetalnog kariotipa, odnosno amniocentezu, te smije li odbiti provesti terapiju lijekovima ordiniranu od liječnika za pacijentice koje su napravile navedene medicinske postupke.
"Na to nema odgovora ni u zakonu ni u podzakonskim aktima, što stvara probleme u praksi i zato je nužno priziv savjesti što prije regulirati", dodala je Mikuličić.
Priziv savjesti samo za liječnike?
Ona smatra kako bi trebalo jasno definirati tko se na priziv savjesti može pozvati - samo liječnici ili i medicinske sestre i primalje. Time bi situacija bila jasnija već prilikom zapošljavanja, jer u suprotnome prijeti kaos u organizaciji rada ustanova. Osim toga, trebalo bi precizirati i razloge iz kojih se netko može pozvati na priziv savjesti te može li priziv savjesti iz vjerskih razloga biti parcijalan.
"Kako priziv savjesti u osnovi znači kršenje nekih obveza, mora biti razrađen na točno određeni način i ograničen koliko je to moguće procedurom i konkretnim razlozima, kako ne bi postao temelj za neopravdanu samovolju i zloupotrebu. Trebalo bi ga definirati na način da ne zadire u prava drugih ljudi, da ne priječi dostupnost legalne zdravstvene zaštite i ne izaziva diskriminaciju jer nejasno definiran dovodi do neučinkovitosti i nejednakosti te ugrožava kvalitetu i dostupnost zdravstvene zaštite", zaključila je Mikuličić.
Po njezinu mišljenju, trebalo bi propisati visoke kazne za one koji se u javnim bolnicama pozivaju na savjest, a u privatnima rade iste zahvate.
