A svoje su gošćenje platili ukupno 26.604 kune!
Fatalni plavac
Iako je činjenica da su cijene u otočnim restoranima više nego na kopnu, a treba se uzeti u obzir i to kako je objekt smješten na području nacionalnog parka te da je riječ o ekskluzivnijem tipu ugostiteljskog objekta, ipak je cijena od gotovo 4000 eura izuzetno visoka.
Gosti su iz ponuđenog jelovnika izabrali domaće specijalitete - dimljenu noninu tunu, hobotnicu ispod peke, miješanu buzaru od školjaka, sve puta pet porcija, plus nekoliko porcija jela nazvanog "janjeća rapsodija". Uz to, plaćene su i tri boce vina domaćih vinara, dvije bijelog i jedna crnog.
I baš je vino ono što je odredilo krajnju cijenu. Naime, sve ostalo što su pojeli i popili koštalo je i inače nemalih 5604 kune, ali boca crnog vina, Stagnum pelješkog vinara Frane Miloša, sorte plavac mali, naplaćena im je čak 21.000 kuna!
'Ovo nije račun'
I kao šećer na kraju - račun. Stvar je u tome da su gosti dobili nešto što je doduše izgledom podsjećalo na račun, s imenom konobe i operatera, vremenom izdavanja, naručenim jelima, jediničnim i skupnim cijenama te konačnim iznosom, no bez izdvojenog PDV-a, bez JIR-a (jedinstvenog identifikatora računa) ili bilo kakvog podatka koji bi govorio o provedenoj fiskalizaciji. Zapravo, da su gosti znali hrvatski, mogli su na dnu pročitati doslovno: "Ovo nije račun. Služi samo za uvid u iznos za plaćanje".
Turistima prisjeo čarobni Mljet
Nakon što su ih kasnije i drugi upozorili kako s cijenom vina nešto jednostavno nije u redu, posebno ako se uzme u obzir da dotična sorta u restoranima obično košta oko 380 kuna, što znači da je preplačena 55 puta.
Traženje pravne pomoći
Zbog toga se kapetan Lady Christine obratio splitskom odvjetniku Hrvoju Alajbegu koji je rekao kako kapetan nema primjedbi na cijene drugih narudžbi, no kako je naplaćeni iznos "nerazmjeran bilo kakvom cjeniku ili vrijednosti na tržištu“, traži povrat novca plaćenog za vino Stagnum Miloš, a vlasniku restorana spreman je uručiti bocu istog vina istoga godišta.
Sve je to navedeno u dobronamjernom pismu koje je odvjetnik Alajbeg preporučenom poštom uputio na ime vlasnika navedene konobe. "Kapetan jahte htio bi izbjeći gnjavažu i završiti ovu priču na najbezbolniji način. Mogao je, naravno, otići i sve zaboraviti, no jednostavno ne pristaje biti nasamaren", kaže Alajbeg.
No kako na odvjetnikov dopis, poslan još potkraj srpnja, ni do danas nije stigao odgovor, priča bi mogla dobiti i nastavak.
"Ako se na ovo dobronamjerno pismo oglušite, moja će stranka biti prisiljena pokrenuti adekvatne sudske kako civilne tako i kaznene postupke radi zaštite svojih interesa, te izvijestiti porezne i druge organe radi zaštite prava potrošača", objašnjava odvjetnik.
Nisu ni bili obaviješteni o cijeni vina
Važna je činjenica to što su gosti dobili jelovnik, no ne i vinsku kartu u kojoj bi mogli provjeriti cijene vina niti ikakav drugi podatak o vinima. Konobar ih je pitao žele li piti vino, na što su odgovorili potvrdno, no cijene se nisu spominjale.
Vlasnik konobe pak tvrdi kako se radi o arhivskom vinu iz 93., od kojih je otkupio samo sedam boca te da su ponosni što su uspjeli prodati tako skupo vino. Ne može vjerovati da gosti traže povrat novca i cijelu stvar naziva neozbiljnom.
Kapetan pak tvrdi kako im nitko nije rekao da je riječ o arhivskom vinu, čija je cijena uvijek viša te da bi, da su znali za tako astronomsku cijenu, odbili ponuđeno vino.
Prava cijena plavca
Stagnum u nabavi restorana košta 168 kuna plus PDV, dok je restoranska cijena 380 do 400 kuna. Ali te se cijene odnose na redovitu berbu.
S arhivskim vinima, znači onima koja se u podrumskim uvjetima čuvaju dulje od pet godina od dana prerade, od čega najmanje tri godine u bocama, stvari stoje drukčije. U vinariji obitelji Miloš doznajemo da je arhivskom Stagnumu iz 1993. godine nabavna cijena sada 2200 kuna, te da će s vremenom rasti.
Sam Ivan Miloš kaže kako nema mnogo vina koja mogu toliko dugo odležavati. I zato u restoranima cijena njihova arhivskog Stagnuma doseže tisuću eura, a zna koštati i koju stotinu eura više ako vlasnik restorana i kupac ocjenjuju da toliko vrijedi. Sve je, kaže, stvar ponude i potražnje.
Svi se ugostitelji slažu kako je spomenuti iznos od 21.000 kuna višestruko podebljan, te kako se gostu morala predočiti vinska karta, a ako nije, morao je biti obaviješten o cijeni.
Poznati splitski ugostitelj Miro Bogdanović misli kako je potrebno ovakav slučaj hitno prijaviti inspekciji te da je za ovakve situacije, "a mnogi otočki ugostitelji opale cijenu toljagom, računajući da gosta ionako nikad više neće vidjeti", kriv i zakonodavac koji bi morao dati okvire unutar kojih se mogu formirati cijene, pa da onda one mogu biti jedan prema dva ili tri, ali nikako jedan prema 30.
