Nagađanja o tome da je hrvatski premijer Andrej Plenković u krugu kandidata za budućeg glavnog tajnika NATO-saveza stigla su iz švedskih medija, od tamošnjeg novinara - dopisnika iz Bruxellesa, koji je na izvoru informacija pa ih, koliko god se iz ovdašnje perspektive činile kuloarskim i napuhanima, ipak ne treba olako odbaciti.
Doduše, uz Plenkovićevo spominju se i imena barem još šestero, sedmero kandidata.
Plenković je u tim kuloarskim šaputanjima spomenut s još nekoliko aktualnih premijera - nizozemskim Markom Rutteom, španjolskim Pedrom Sanchezom, estonskom premijerkom Kajom Kallas, finskom premijerkom na odlasku (nedavno je izgubila izbore) Sannom Marin, aktualnim predsjednikom Rumunjske Klausom Iohannisom, čak i aktualnom predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen, bivšim danskim premijerom (koji je već bio glavni tajnik NATO-a) Andersom Fogh Rasmussenom…
Skupina kandidata nit' je mala nit' se iz nje da razabrati tko bi eventualno imao prednost kada se u srpnju, na samitu NATO-a u Vilniusu u Litvi, bude birao novi glavni tajnik koji će dužnost preuzeti u rujnu. Navodno postoji mogućnost i da aktualni glavni tajnik, Norvežanin Jens Stoltenberg ostane na dužnosti još barem godinu dana - toliko mu je već lani produžen mandat kako se ne bi mijenjao usred zahtjevne i krhke sigurnosno-političke situacije izazvane ratom u Ukrajini. A i sam NATO je s ruskom invazijom doživio preporod i dobio novu infuziju zajedništva.
Nije favorit, ali njegovo ime uzet će u obzir
Informaciju da je u krugu kandidata za šefa NATO-a i hrvatski premijer objavila su dva švedska dnevnika, Aftonbladet i Svenska Dagbladet, pišući: "Zemlje istočne i srednje Europe dugo su se osjećale zanemarenima u raspodjeli teških pozicija moći u EU-u i NATO-u. Stoga bi ovo mjesto moglo biti otvoreno za dugogodišnjeg rumunjskog predsjednika Klausa Iohannisa. Ili možda za hrvatskog premijera Plenkovića."
Autor teksta, dopisnik iz Bruxellesa Wiktor Nummelin, za N1 je izjavio da se Plenkovićevo ime neslužbeno spominje u briselskim kuloarima.
"Plenković je prilično dugo na sceni. Iako nije dolazio na NATO samite, dolazi na eurosamite. Svi ga znaju, dugo je premijer, nema nekih većih neprijatelja, ima utjecajne prijatelje. Nije favorit, ali je definitivno netko čije će ime biti spominjano kada će se razmatrati kandidati", kazao je.
Zapadni vojni savez ima 31 državu članicu - 29 europskih te dvije prekoatlantske - SAD i Kanadu. Uskoro bi članicom trebala postati i Švedska, čiji su mediji upravo prvi i pisali o Plenkoviću kao mogućem kandidatu. Hrvatska je članica NATO-a od 1. travnja 2009. godine, kada je primljena skupa s Albanijom. Tri dana nakon pristupanja u NATO, u Zagreb je došao i tadašnji američki predsjednik George W. Bush da bi čestitao na tome.
Kolinda se spominjala kao ozbiljna kandidatkinja
U proteklih 14 godina članstva, Hrvatska je imala tek jednu osobu u samom političkom vodstvu saveza. Bila je to Kolinda Grabar Kitarović, koja je od srpnja 2011. bila pomoćnica glavnog tajnika NATO-a Andersa Fogh Rasmuseena, da bi nakon pobjede na predsjedničkim izborima doselila na Pantovčak. Prošle godine nju se čak spominjalo kao moguću ozbiljnu kandidatkinju za najvišu dužnost u NATO-u gdje su, navodno, odlučili u izbor uključiti i rodni kriterij pa možda po prvi puta u svojoj 70-godišnjoj povijesti izabrati ženu. U međuvremenu je izbio rat u Ukrajini i procijenjeno je da nije vrijeme za smjenu na čelu saveza, a dotad navodno velike šanse Grabar Kitarović umanjio je njezin intervju koji je u ožujku prošle godine dala švedskom (sic!) dnevnom listu Dagens Nyheter previše spominjući u istom svoje srdačne susrete i višesatne razgovore s Vladimirom Putinom.
U vojnom segmentu NATO-a, Hrvat koji je dosad obnašao najvišu dužnost bio je časnički namjesnik Davor Petek. On je od 2015. do 2019. bio prvi dočasnik Savezničkog zapovjedništva za operacije NATO-a.
U sadašnjoj upravljačkoj strukturi NATO-a nema Hrvata, ali ima ljudi iz istočne Europe, što je jedan od kriterija prema kojemu je Plenković mogući kandidat. Stoltenbergov zamjenik je Rumunj Mircea Geoană, bivši rumunjski ministar vanjskih poslova i veleposlanik u SAD-u. Iz Rumunjske je i glasnogovornica NATO-a Oana Lungescu. Ona je na toj dužnosti još od 2010. godine, a smatraju je jednom od najutjecajnijih žena u Bruxellesu.
Među glavnim dužnosnicima nema Hrvata
Među 18 glavnih dužnosnika NATO-a, u političkom krilu saveza, trenutačno nema Hrvata. Iz istočne Europe ondje su, uz već spomenutih dvoje Rumunja, Latvijka Baiba Braže na dužnosti pomoćnice glavnog tajnika za javnu diplomaciju (poziciji na kojoj je bila i Grabar Kitarović, nap.a.) te Poljakinja Miroslawa Boryczka koja je financijski kontrolor Međunarodnog osoblja NATO-a.
Zavirimo li u popis dosadašnjih glavnih tajnika NATO-a od osnutka saveza 1952. do danas, vidimo da ih je ukupno bilo 16. Svi su bili Europljani, ali nakon 1999. i početka širenja NATO-a na postkomunističke zemlje (jugo)istočne Europe, nijedan nije bio s tih prostora. Prvi glavni tajnik bio je Britanac Lord Ismay, čovjek koji je ratovao u oba svjetska rata i prethodno bio državni tajnik za odnose Commonwealtha. Osim njega, još su dvojica Britanaca bili na čelu NATO-a: Lord Carrington (od 1984. do 1988.) inače bivši ministar vanjskih poslova te George Robertson (1999. - 2003.) koji je prethodno bio ministar obrane Ujedinjenog Kraljevstva
Prvog glavnog tajnika NATO-a Lorda Ismaya 1957. godine naslijedio je Belgijac Paul-Henri Spaak, koji je prije toga bio belgijski premijer. On je NATO vodio do 1961. godine. Još jedan Belgijac vodio je NATO - Willy Claes u jednogodišnjem razdoblju od 1994. do 1995. koji je došao s dužnosti ministra vanjskih poslova.
Većina su bili regrutirani iz diplomacije
Na čelu NATO-a bila su i trojica Nizozemaca. Treći glavni tajnik po redu bio je Nizozemac Dirk Stikker (od 1961. do 1964.) . I on je među prethodim dužnostima bio i ministar vanjskih poslova svoje zemlje. Nizozemac je bio i Joseph Luns, dosad najdugovječniji glavni tajnik koji je NATO vodio čak 13 godina - od 1971. do 1984. godine. I on je bio regrutiran s dužnosti ministra vanjskih poslova. Treći Nizozemac na čelu NATO-a bio je Jaap de Hoop Sheffer u čijem je mandatu od siječnja 2004. do kolovoza 2009. Hrvatska primljena u savez. I on je stigao iz diplomatskih voda, bio je ministar vanjskih poslova.
Četvrti po redu glavni tajnik NATO-a bio je Talijan Manlio Brosio, od 1964. do 1971. godine. Prije te dužnosti Brosio je stekao bogato diplomatsko iskustvo bivajući veleposlanikom Italije u Sovjetskom Savezu, Velikoj Britaniji, SAD-u i Francuskoj. Osim Brosija, ostala dvojica Talijana nisu imali duže mandate na čelu NATO-a. Sergio Balanzino u dva je navrata "uskakao" na tu dužnost s mjesta zamjenika - prvi puta od kolovoza do listopada 1994., a drugi puta od listopada do prosinca 1995. godine. Prvi put je zamijenio Nijemca Manfreda Wörnera koji je zbog teške bolesti napustio dužnost, a drugi put je zamijenio već spomenutog Belgijca Claesa koji je dao ostavku suočen s optužbama za korupciju. Balanzoino je po vokaciji također diplomat. Treći Talijan na čelu NATO-a bio je Alessandro Minuto-Rizzo, i to u najkraćem mandatu od svih - doslovno dva tjedna, od 17. prosinca 2003. do 1. siječnja 2004. godine. I on je bivši diplomat.
Ispleo je mrežu dobrih veza u Bruxellesu
Po jednog glavnog tajnika NATO-a dosad su dale Njemačka, Španjolska, Danska i Norveška. Nijemac Wörner vodio je Savez od 1988. do 1994. godine došavši na dužnost s mjesta njemačkog ministra obrane. U njegovom mandatu pao je Berlinski zid i okončan je Hladni rat. S mjesta ministra vanjskih poslova na čelo NATO-a stigao je i Španjolac Javier Solana čiji je mandat trajao od 1995. do 1999. godine. Tijekom njegovog mandata izvedena je Operacija Saveznička sila, odnosno NATO-ovo bombardiranje Srbije kojim je okončan rat na Kosovu. Bivši danski premijer Anders Fogh Rasmussen NATO je vodio od 2009. do 2014. godine. Njega je u listopadu 2014. naslijedio sadašnji glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, koji je na dužnost došao nakon što je osam godina bio premijer Norveške.
Prema tih nekoliko ključeva i kriterija, Plenković se uklapa u okvir za sliku novog glavnog tajnika NATO-a. Ima diplomatsko iskustvo i dugogodišnje iskustvo vođenja Vlade kao najdugovječniji hrvatski premijer. Ako u NATO-u, zbog situacije u Ukrajini i novog "hladnog rata" s Rusijom procijene da bi tu na dužnost trebao doći netko s turbulentnog istoka Europe, Plenković se ne čini nemogućim izborom. Hrvatska nije više članica NATO-a "od jučer", a Plenković nije nepoznat u Bruxellesu, naprotiv. A svakako je ondje ispleo mrežu dobrih veza.
