Vijest da se sprema umirovljenje ili preslagivanje na drugu dužnost unutar crkvene hijerarhije za nadbiskupa JosipaBozanića zapravo je još jedna u nizu sličnih spekulacija bez službene potvrde iz Zagrebačke nadbiskupije. Nakon što je tjednik Globus objavio neslužbenu informaciju o mogućem Bozanićevu odlasku s dužnosti i dolasku nove osobe, biskupa Porečko-pulske biskupije DraženaKutleše, uputili smo i službeni upit na adresu Zagrebačke nadbiskupije, ali odgovor nije stigao. Vjerojatno će i ova spekulacija ostati u sferi neslužbenog, mada i sugovornici bliski crkvenim krugovima sada ne isključuju da se sprema "nešto ozbiljnije".
O mogućem odlasku Josipa Bozanića počelo se spekulirati ubrzo nakon ustoličenja pape Franje i trasiranja njegove vizije kršćanstva: skromnijeg, senzibilnijeg, tolerantnijeg. Već 2015. godine, kada je vođenje Komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose s državom od Bozanića preuzeo upravo porečko-pulski biskup Kutleša, krenula su neslužbena nagađanja da se to dogodilo zato što su to zatražili vatikanski krugovi zbog Bozanićevih kontakata s tadašnjim predsjednikom HDZ-a, TomislavomKaramarkom. Također se i izbor novih biskupa, započet s izborom fra Ivice Petenjaka, redovnika kapucina, za krčkog biskupa, smatrao znakom da se događa svojevrsno istiskivanje "stare garde", da dolaze drugačiji biskupi, okrenuti više pastoralnom radu nego političkim akcijama.
Naš sugovornik, blizak crkvenim krugovima, govori da se ova promjena, ako i do nje dođe, može promatrati prije svega kao "preslagivanje", a ne kao dramatična promjena.
Dočekan sa simpatijama
AnnaMariaGruenfelder, poznata teologinja, podsjeća da je kardinal Bozanić 1997., kada je izabran za nasljednika FranjeKuharića, dočekan u javnosti, ali ne i u samoj Nadbiskupiji, sa simpatijama i pozitivnim očekivanjima. Bio je relativno mlad za nadbiskupa, a njegovi krčki korijeni, kaže teologinja, budili su nadu da je otvoren, spreman prihvatiti drugačije načine razmišljanja.
"Njegova prva poruka, na Božić 1997. godine, odjeknula je, nije pretjerano reći, poput Lutherovih udaraca na Dvorsku crkvu u Wittenbergu, kojima je javno započela reformacija. Nadbiskup Bozanić, osvrćući se na socijalno stanje u Hrvatskoj, krivicu je pripisao "grijehu struktura". Ništa nije preciznije pogodilo "u sridu", nego ova ocjena. Iako svi koji su upoznati s katoličkom socijalnom doktrinom, poznaju kontekst sintagme "grijeh struktura" - dakle, to nije bilo Bozanićeva kreacija - odavali su mu čast zbog njegovih toliko znalačkih, koliko i hrabrih dijagnoza socijalnog, gospodarskog, političkog, pa i duhovnog stanja nacije. Sjetimo se samo tko je onda grmio i oblačio hrvatskim nebom! Novinari se nisu mogli načuditi - konačno jedan crkveni dostojanstvenik usuđuje se progovoriti jasno i glasno, a ne taktizirati - takav jednostavno mora imati sluha za sve moguće želje, kritike. Takav dokazuje da zna slušati i učiti. To su bile projekcije hrvatskih vjernika, hrvatske javnosti - bile i ostale", podsjeća na Bozanićev početak i velika očekivanja hrvatske javnosti teloginja Gruenfelder.
Prisjeća se kako je poznati novinar i aktivist DragoPilsel pokušao doprijeti do nadbiskupa Bozanića i razgovarati s njim. I ona je poduzimala nešto slično. Ali stigla je pljuska iz nadbiskupova tajništva: treba podnijeti formalni zahtjev za razgovor, pa će zahtjev biti razmotren...
Anna Maria Gruenfelder
'Trbuhozborac' moćnijih osoba
"Manjak komunikacije, višak formalizma pratio je sve Bozanićeve godine", kaže danas Anna Maria Gruenfelder. "Spekulacije oko Bozanićeva pravoga položaja i utjecaja unutar stolnog kaptola, unutar službenih crkvenih krugova jačale su, umjesto da im je netko oduzeo vjetar iz jedra. Sva javna Bozanićeva očitovanja upućivala su na to da je on tek 'trbuhozborac' moćnijih i utjecajnijih osoba u Crkvi, poglavito u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, koji su Crkvu uporno i uspješno usmjeravali na autoritarniji, dogmatski predkoncilski kurs: izbjegavajući komunikaciju sa svijetom, diktirali su odnosno mislili diktirati hrvatskim školstvom, hrvatskim obiteljskim zakonodavstvom, a poglavito pogledom novih hrvatskih generacija na dvojbene faze hrvatske povijesti. Kardinal Bozanić, 'propisujući' katolicima u Hrvatskoj 'Stepinčevu crkvu', uporno je tratio vrijeme na 'zaostatke komunizma', gdjegod je slutio začetke liberalizma i prihvaćanje pluralizma: prisjetimo se 'vatrometa' protiv kurikularne reforme, zdravstvenog odgoja, Istanbulske konvencije... No, ne sjećam se da je iz Katoličke crkve u Hrvata došla ijedna korisna uputa, napomena, ocjena na trenutačno najaktualniji međunarodni problem - koji se, nota bene, izravno dotiče Hrvatske - na izbjegličku krizu.”
Za Dražena Kutlešu koji se danas spominje kao naizgledniji Bozanićev nasljednik u pravilu se izgovaraju riječi pohvale. Prije svega, uspio je riješiti dugogodišnji spor župe Dajla o pravu raspolaganja zemljištem (u koji su bili uključeni i Vatikan i RH i talijanski benediktinci). Oni koji su ga imali prilike upoznati kažu da je "praktična, skromna osoba". Smatra ga se samozatajnim, poštenim, a nije zabilježeno niti jedno njegovo istupanje vezano za politiku.
Znak značajnijih promjena?
Ako će on postati Bozanićev nasljednik, je li to znak značajnih promjena u hrvatskoj crkvenoj hijerarhiji, ali i u ukupnim crkveno-svjetovnim odnosima? Teologinja Anna Maria Gruenfelder upozorava na čest nesrazmjer između očekivanja i stvarnosti, jer je i Bozanić bio dočekan s velikim očekivanjima i uvjerenjima da donosi promjene:
"Svako novo lice suočava se s očekivanjima i nadama koje su nerijetko nerealne i - neizvedive. Neizvedive zato što se mentalitet onoga, kojem su upućene, ne podudara sa sposobnostima, kakve ispunjavanje nada i projekcija zahtjeva. Kardinal Bozanić se sa svojom introvertiranom naravi teško snalazio u okruženju, u kojem - baš kao u svakom ljudskom društvu - interesi igraju veliku ulogu. Nije bila tajna da su kandidata 'izvana', koji nije 'odrastao' u katoličkom miljeu glavnoga grada, neki odbijali i torpedirali. Biskupi svoje imenovanje duguju Papi, i oni misle da se moraju 'poslušno pokoravati', čak i kad bi sami shvatili da su imenovani na pogrešno mjesto i u pogrešno vrijeme. Malo više nezavisnosti biskupskih kandidata bilo bi u skladu s modernijim profilom biskupa kakvi su danas potrebni.”
