"Cilj nam je na predstojećim izborima u Ličko-senjskoj županiji osvojiti 50 posto svih mandata!", izjavio je premijer i predsjednik HDZ-a, Andrej Plenković, na jednom od predizbornih skupova u Lici. Bilo je to dramatičnih deset dana za HDZ, razdoblje u kojem je čak i Sabor dobio iznenadnu pauzu, pretpostavlja se radi lakšeg predizbornog desanta na kraj koji inače nije toliko atraktivan za političare iz svih stranačkih centrala. Redali su se posjeti Lici svih ključnih ministara, ujedno i HDZ-ovih vodećih zvijezda, u neobičnoj kombinaciji ministarskog posla i promoviranja stranke.
Za Plenkovića je to bio poseban izazov, htio je pokazati da može posve pomesti s političke pozornice Darka Milinovića, jednog od starih HDZ-ovaca koji se nije htio šutke uklopiti u njegovu, Plenkovićevu strukturu HDZ-a, nego je tražio svoje posebno mjesto u centrali stranke ali i nastavak utjecaja kakav je ranije imao, kao neprikosnoveni lider ličkog HDZ-a, posebno na kadroviranje u Ličko-senjskoj županiji.
Plenković i njegov tim su pak htjeli da primat u kadroviranju i u toj županiji ima stranačka centrala. Dakle, nije se radilo ni o kakvom idejnom, ideološkom, ili kulturološkom srazu, ili fajtu modernog i arhaičnog viđenja politike, nego tek o tome tko će voditi stranačku mrežu u tom dijelu Hrvatske.
Obraćanje Milinovića nakon poraza na izborima
Napad anketom
Osim što je na teren u Liku upućeni svi značajniji stranački ministri, po prvi puta je HDZ upotrijebio i formu "napada anketom": šef stranačke analitike, ujedno i savjetnik premijera za nacionalnu sigurnost, od agencije suradnika s kojim radi na istom visokom učilištu naručio je anketu prema kojoj je HDZ trebao dobiti fantastičnih 45,5 posto a lista bivšeg HDZ-ovog lidera Darka Milinovića tek 14,8 posto. Naravno, s druge strane je i Darko Milinović najavljivao svoju sigurnu pobjedu i tvrdio da je on sada bolji političar, jer je neopterećen uzdama HDZ-a.
Izborni rezultat je, međutim, donio neugodno otrežnjenje svima: Plenković nije osvojio 50 posto mandata kako je ponosno najavljivao na predizbornim skupovima, Kopalove, nesumnjivo za stranku skupe ankete, nisu pogodile postotke, ali su pogodile HDZ-ovu pobjedu. No, ipak, relativnu pobjedu. U Ličko-senjskoj županiji HDZ dobiva 13 mjesta, ali lista Darka Milinovića respektabilnih 7 mjesta (slijedi 6 za HSP, troje s liste Ante Dabe i dvoje s liste SDSS-a). SDP je potpuno nestao na županijskoj razini.
HDZ-u, neovisno o svim promotivnim interpretacijama o velikoj pobjedi, zapravo se dogodila neugodna situacija: moraju slušati Darka Milinovića koji im predlaže da lijepo sjednu i pokušaju razgovarati "o suradnji" u Županiji, jer nikome nije u interesu novo rušenje proračuna itd. U svakom slučaju, dosegli su slabiju pobjedu nego 2017. sa stranačkom listom koju je predvodio Darko Milinović – tada su imali 18 mandata.
Dva kraka HDZ-a
A što su dobili građani Ličko-senjske županije? Zapravo ojačala dva kraka HDZ-a. Da se, teoretski, pomire Plenkovićev HDZ predstavljen u liku i djelu Marijana Kustića, i Darko Mlinović, bilo bi to 20 vijećnika. Umjesto Darka Milinovića, za kojeg su HDZ-ovci iznenada počeli koristiti sintagmu "lički šerif" i vaditi mu stare grijehe, Plenković je ponudio političara čije stavove o mnogim bitnim pitanjima u državi nitko nikada nije čuo, koji čeka da mu Sabor ukine imunitet da bi sudjelovao u suđenju za prometnu nesreću koju je skrivio (i u kojoj je dvoje teško ozlijeđenih), političara koji je zaboravio prijaviti u imovinsku-karticu sat vrijedan 60 tisuća kuna i tko zna kada bi ga prijavio, da ga nisu zapazili novinari.
Darko Milinović nesumnjivo je uspio poljuljati HDZ-ovu mašineriju koja je na ličko-senjski politički front poslala svoje najjače snage, a u Zagrebu bacala pred kamere svog eksperta za hibridno ratovanje. Ovo nije rezultat za likovanje, jer Darko Milinović ostaje župan, a HDZ, ionako već u koalicijskom složencu da bi došao većine, mora i dalje kombinirati i koalirati. Ali građane Ličko-senjske županije sigurno više ne moraju zanimati te političke finese i daljnja paktiranja. Oni su, na žalost, svojim glasanjem pokazali da pristaju na igru koja se već dugo prezentira u Hrvatskoj kao jedina moguća, kao jedina učinkovita. A to je ideja o županijama kao ekstenzijama centralne vlasti, o punktovima za koje je presudno važno da su vezani za vladajuću stranku.
I Andrej Plenković i svi njegovi ministri koji su predizborno vrijeme hodočastili po tom nesretnom kraju, jednom od najsiromašnijih i najzapuštenijih, ponovno su propovijedali važnost umreženosti vlasti u županiji i župana sa strankom na vlasti. Što su terenski radnici HDZ-a govorili od kuće do kuće uoči ovih izbora, što su isticali kao najveću slabost Darka Milinovića? Da više nije u klubu odabranih, da je izbačen, da nije političar koji više može rješavati stvari u Zagrebu, da je sada rješenje za to Marijan Kustić.
Novi adut HDZ-ove središnjice za Liku, Marijan Kustić
Stockholmski sindrom
Naravno da stanje u Ličko-senjskoj županiji svjedoči da Milinović i kada je bio prikopčan na vlast u Zagrebu nije uspio dovesti "med i mlijeko" u Liku. Ali glasači iz Ličko-senjske županije, kao zatočeni u nekakvom stockholmskom sindromu, sindromu žrtve koja se ne uspijeva više iščupati iz ruku nasilnika koji tvrdi da je žrtvi nemoguće opstati izvan njegova kruga, opet traže novog, bolje umreženog političara koji će doista donijeti sva ta ministarska obećanja iz predizborne kampanje.
To je ono što ostaje kao najjača i vrlo neugodna poruka nakon izbora u Ličko-senjskoj županiji, kad se razgrne borba dvaju krakova HDZ-a. U Hrvatskoj se županije gledaju kao instrumenti vladajuće stranke ili vladajućih garnitura, kao mehanizmi za zapošljavanje odabranih po stranačkim linijama, kao ekstenzije nepotizma utemeljenog u stranačkim središnjicama. Gotovo grozničavo se želi imati svog čovjeka u vrhu u Zagrebu, a stranke su otvoreno počele i govoriti i reklamirati što je tko od njihovih političara napravo nešto za "svoj rodni kraj."
Nema to nikakve veze s programima i idejama. Kustić je prošao bolje na izborima u Ličko-senjskoj županiji samo zato jer je bliže oltaru, jer može nazvati Plenkovića i ministre osobno, a hrvatskim je građanima postalo normalno da se to očekuje, da je to plus u izbornoj utakmici. Zato niti nema vlasti koja je spremna razgraditi lokalnu upravu, racionalizirati je i posložiti po drugačijem modelu.
Ličko-senjska županija bila je i ostala igračka HDZ-a, ekstenzija, instrument za betoniranje stranačkog utjecaja. I još jedna pokazna vježba koliko su građani postali žrtve, pognutih glava, uvjereni da ne postoje rješenja izvan tog kruga, da naprosto moraju imati svog šerifa koji ima direktnu liniju s centralom vlasti. A kako će se kroz tu patologiju probiti nove stranke i nove ideje koje najavljuju da žele upravo razgraditi taj sustav? Teško, vrlo teško.
