Što činiti ako na prosvjedima povodom haških presuda Gotovini, Čermaku i Markaču dođe do pičvajza između prosvjednika i policije, a nađete se u blizini? Američka diplomacija svojim je građanima ponudila kratke upute za ponašanje u toj situaciji: "Čak i demonstracije koje su najavljene kao mirne mogu se pretvoriti u sukob, a moguće je i da eskaliraju u nasilje. Zato trebate izbjegavati područja u blizini demonstracija ukoliko je to moguće, ali i biti oprezni ako se nađete nedaleko od njih."
Američka diplomacija zaboravila je svojim građanima dati ključan savjet, ali da bismo došli do njega, trebamo se vratiti u 2005. godinu, mjesec prosinac, u dan hapšenja Ante Gotovine. Jedini relevantniji prosvjed tog dana bio je onaj na Trgu bana Jelačića, na kojem se okupilo nekoliko stotina ljudi. Sanader je valjda mislio da se nitko neće drznuti njemu, velikom Ivi, doći pod prozor, pa policija nije bila na stand byu i prosvjednici su uredno došetali do Markova trga. A s njima i ja, u svojstvu novinara jednog portala.
Tu je onda počelo narodno veselje. Skandiralo se "Ivo, pederu!", "Ante, Ante, svi smo za te!", pozivalo ekipu iz Vlade da izađe iz zgrade ako ima muda, pa u tom metežu nitko nije primijetio kordon interventne policije koji se sakrio iza zgrade Vlade i čekao zapovijed da krene.
Zalet u rulju, šaka i par šamara
Frka je počela kad su se odškrinula vrata na zgradi i jedna glava provirila da vidi što se zbiva. Najprije je poletjela boca, a zatim i cigla, koja je razbila prozor na zgradi. Policija ulazi u igru. Kordon koji se skrivao iza zgrade raspoređuje se oko prosvjednika, a ispred njih stoji murjak u civilu, mali, nabijen, visok metar i pokušaj, ali lud k'o puška (u daljnjem tekstu Mališa). Prosvjednici se počinju komešati, prema policiji lete boce i cigle, oklopljeni policajci brane se štitovima, a Mališa bez ikakve zaštite stoji između prosvjednika i kordona i kako snimi kojeg prosvjednika da je bacio nešto na policiju, zaleti se u rulju, pogodi ga šakom, a onda dolete četvorica interventnih i odnesu tipa do marice. Putem mu Mališa opali još koji šamar, ali dobro pazeći da ga ne ulove kamere. Onda ponovno – Mališa ispred kordona, zalet u rulju i nosimo sljedećeg.
Prosvjednici uskoro uviđaju da s Mališom nema zajebancije, jedan kordon im prilazi s druge strane zgrade Vlade i kreće naguravanje prema Kamenitim vratima. Uskoro se jedan kordon pojavljuje i u Opatičkoj, pa sad prosvjednike s tri strane guraju kroz Kamenita vrata, kao kroz lijevak. Situacija se stabilizira na vrhu Radićeve. S jedne strane tri reda policije, ispred njih Mališa kao Napoleon, a s druge pedesetak najupornijih prosvjednika i dalje drve po "Ivi pederu" i "Anti heroju". I kad se činilo da je stvar gotova, a novinari već zaključivali izvještaje, između Mališe i prosvjednika ulijeće lik s nekakvom knjigom u ruci i krene držati govor. Tu stvar prestaje biti novinski izvještaj i počinje opasno kliziti prema ozbiljnoj literaturi.
Svi smo braća!
Tip se najprije obraća prosvjednicima, koje na sav glas poziva na razum: "Ovako nećete pomoći generalu Gotovini!", urla, a ovi ga uredno izvižde. On se onda okreće policiji pa počne urlati na njih: "Ovo je vaš narod! Ne smijete tući svoj narod!" Sad ga i policija čudno gleda. Lik onda potone u domoljubnu patetiku: "Svi smo braća, Hrvati!", a onda otvori knjigu, klekne i na sav glas počne čitati Ujevića: "Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti / koji nepoznati od tebe žive tvojim životom." Prosvjednici s jedne, Mališa i policija s druge strane gledaju lika, a milijun upitnika im na licima. Onda počinju pogledavati jedni druge i uskoro dolazi do pobratimstva policije i prosvjednika. Prosvjednici dobacuju Mališi: "Hapsi ga, šta čekaš!", "Daj, privedite ga, vidite da je debil!" Mališa im se samo smješka, nećka se jedno vrijeme, a onda daje mig interventnima i dvojica hvataju tipa pod pazuha i odnose ga. Prosvjednici počinju aplaudirati. Mališa ponosan, smije im se. On, koji je prosvjednike brutalno tukao, zalijetao se u njih šakama, nosio ih u maricu, sad je od tih istih prosvjednika dobio aplauz jer je priveo tipa koji je – pozivao na razum i recitirao Ujevića.
Pa da na kraju dopunimo upute američke diplomacije svojim građanima – ako se nađete u blizini ovih prosvjeda, a oni eskaliraju u nasilje, radite što god hoćete, samo nemojte pozivati na razum. Tad ste sigurno najebali.
