Posjet kineskog premijera Lija Kequianga Hrvatskoj trajao je četiri dana i može ga se ocijeniti uspješnim. A je li Kina u Hrvatskoj pronašla europskog partnera, ovisit će o realizaciji potpisanih sporazuma.
Kako bi donio stručnu ocjenu tog posjeta, kao gost RTL Danas stigao je bivši predsjednik Republike Hrvatske StjepanMesić, koji je još za svog mandata u posjet Lijepoj Našoj doveo kineskog predsjednika Hua Jintaa.
Gospodine Mesiću, hoće li hrvatska Vlada znati iskoristiti posjet kineskog premijera i njegove delegacije?
Drago mi je da se popravlja ova suradnja. Moglo je to i prije, ali drago mi je da ide. Kako će situacija ići dalje ovisi o našoj Vladi. Kinezi žele suradnju s čitavim jugoistokom Europe, a posebno s Hrvatskom. Za nas treba biti privilegija surađivati s Kinom, to je najmnogoljudinija zemlja svijeta, najveći proizvođač svijeta i privilega je surađivati s njima.
Mogu li Kinezi spasiti hrvatska brodogradilišta, prije svega Uljanik?
Nije pitanje mogu li, oni mogu sve. Moraju prvo vidjeti svoj interes, ali moramo voditi politiku da obje strane budu zadovoljne. Ne može se posao voditi da samo jedna strana bude zadovoljna. I jedni i drugi moraju izvući svoju korist. Utoliko naša Vlada mora biti, da tako kažemo, ne samo agresivna, nego dozvoliti da jedni i drugi izvuku korist.
Jeste li na bilo koji način sudjelovali u ovom posjetu, s obzirom na to da vas Kinezi cijene i dobro poznaju?
Do posjeta je došlo između dviju vlada. Ali ja sam inače vrlo prisutan u Kini, savjetnik sam Insituta za istraživanje suvremenog svijeta u Pekingu i Novog puta svile. U svim tim krugovima u kojima se krećem sam uvijek nastojao nekako aktualizirati suradnju s Hrvatskom. A ova nizinska pruga počela je još davno prije, još dok je Hu Jintao bio u Hrvatskoj i ja u Pekingu. Pokazivali su interes, ali tad su me uvjeravali da se Bruxelles s tim ne slaže.
Kineski premijer je pokazao veliko znanje o Hrvatskoj, a kakva je vaša percepcija koliko u Kini znaju o Hrvatskoj i Hrvatima?
Kina je malo zapustila jugoistok Europe. S EU dobro surađuje, kao i sa zemljama Afrike i Azije, ali jugoistok Europe je ostao malo po strani i sad kad pokazuje interes treba iskoristiti tu priliku, moramo se angažirati kako bi Kinezi dobili poriv surađivati. Naša politička elita mora više djelovati po tom pitanju.
Neke prijašnje vlade Kineze nisu doživljale toliko ozbiljno, bilo je tu i skandala kada je tadašnji premijer Ivo Sanader otkazao ručak s kineskim predsjednikom. Kako je to izgledalo tada, prije deset godina, i što se promijenilo danas?
To me iznenadilo. Veleposlanik Kine mi je došao sav unezvjeren dan prije i rekao da ga premijer neće primiti, da ne zna što će jer ne može javiti u Peking da neće biti ručka, pa sam nazvao Sanadera i on mi je rekao da ima posla u Zadru, ali sam mu rekao "Ma kakav Zadar, pusti Zadar, idemo s Kinom razgovarati." Nije bilo toliko uspjeha, ali sad postoji politička volja pa bi moglo biti uspjeha. Ipak, nadam se da su razgovarali i o drugim temama jer Kina je zemlja s najvećim povratom svojih visokokvalificiranih kadrova. Našli su model kako vratiti ljude i u planove su stavili razvoj gospodarstva, a to vuče jedno s drugim pa se nadam da su i o tome razgovarali.
